Na inicijativu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, bunjevački govori upisani su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro, objavilo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Na sjednici Stručnog povjerenstva za utvrđivanje svojstva kulturnoga dobra pri Ministarstvu kulture i medija koja je održana prošloga tjedna, usvojen je prijedlog za utvrđivanje ovog nematerijalnog kulturnog dobra koji se govori u dijelovima Hrvatske, ali i u i dijelovima Bosne i Hercegovine, Srbije i Mađarske.
Kako se navodi u opisu ovog kulturnoga dobra, bunjevački govori pripadaju novoštokavskom ikavskom dijalektu štokavskoga narječja hrvatskoga jezika. Govore se u dijelovima Dalmatinske zagore, Ravnih kotara, Like, Primorja, Gorskoga kotara, Slavonije i Baranje. Tim se govorima govori i u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Mađarskoj. Povijesno i etnološki razlikuju se tri ogranka: podunavski (Bačka, južna Mađarska i okolica Budimpešte), primorsko-lički (Hrvatsko primorje, Lika i Gorski kotar) te dalmatinski Bunjevci (Dalmacija s dinarskim zaleđem, jugozapadna Bosna i Hercegovina). Svim je Bunjevcima prostorno ishodište jugoistočno dinarsko-jadransko granično područje, a vremensko je ishodište razdoblje srednjega vijeka. Bunjevački ogranci prema povijesnim, etnološkim i lingvističkim istraživanjima pokazuju kulturnu povezanost i bliskost. 
H.R.