Kopkalo me ovih dana, a nakon obilaska raznih dućana i najava novih cijena svega i svačega, pa i prijetnji energetskom krizom, koliko su nam porasli troškovi onog svakidašnjeg života. Rekla bih znatno. U nekim slučajevima to znatno mjeri se s nekoliko desetaka postotaka. Razmišljam onda što bih ja nagađala koliko je to kada postoje oni kojima je u opisu posla praćenje rasta troškova života i izračunavanje postotka inflacije. A prava adresa je Republički zavod za statistiku. Valjda oni precizno znaju koliko su cijene porasle i u konačnici koliko je taj rast cijena podigao stopu inflacije. 
Ako je vjerovati statistici, onda je taj cjenovni rast tek 5,7 posto u usporedbi s istim razdobljem prošle godine. Nisam ekonomske struke, pa me kopka gdje se u tom statističkom računu izgubila cijena soje koja je dvostruko veća nego prije godinu dana, cijena kukuruza koja je povećana za nekoliko desetaka postotaka (a raste i dalje), cijena mineralnih gnojiva koja je udvostručena, cijena energenata čijom nestašicom nam pred početak zime ponovno prijete, cijena građevinskog materijala koja se korigira sa svakom novom isporukom trgovcima? 
Možda odgovor dobijemo za mjesec dana kada se bude radio novi statistički presjek i kada se uračuna sve što sam pobrojala, i uz to pridoda i ono što će sve ovo pobrojano još dodatno povući za sobom.
No, nemojmo se previše jediti, jer do kraja godine država će nas častiti s dodatnih 50 eura, čisto da baš ne osjetimo koliko nam je ceger lakši kad izađemo iz dućana. Vodi se računa i o tome da nam poklon što duže potraje, pa će nam u novčanike prvo leći 30 eura, a taman kad to potrošimo u nekontroliranim pohodima po dućanima slijedi nam još 20. Čisto da nam uljepša kraj godine.
I ima još jedna lijepa vijest: kažu bez struje i plina ostati nećemo, pa ćemo cegere raspakivati u toplim i svijetlim kućama.
E sad, kako mi nismo izolirani otok koga ne dotiču ekonomske turbulencije izvan državnih granica dočekat će i nas »iza ćoška« energetski potres. Ili možda i neće? Ovisi kako se računa. 
Z. V.