Arhiv tekstova

Kada jeleni riču

U redu je ponoviti neke teme jer su neiscrpne i o njima se uvijek ima nešto novo reći. Neke nam jednostavno toliko znače da njih ne možemo prešutjeti. Jedna od takvih tema za mene je rika jelena, koja se uvijek događa krajem ljeta, točnije krajem osmog i početkom devetog mjeseca. Ovaj je, bez pretjerivanja, najspektakularniji ljubavni ritual ispunio naše šume, šume Gornjeg Podunavlja, pa smo, kao i svake godine, požurili sjesti kraj pozornice cara s rogovima.

Dnevna soba gorskog cara

Da se razumijemo, nikad nisam doživjela bolju komunikaciju, bolji kontakt, iskreniji dodir s prirodom od onog koji ona odašilje. U šumi se događa čarolija. Na prijelazu sezone sija sunce, temperatura pada i uvjeti su dobri za poticanje hormona jelena i košuta koji ulaze u njihovu spolnu žar. Kada su mužjaci europskog jelena u pitanju, rika je posljedica borbe za ženku, a oglašavanjem se ukazuje na prisustvo na određenom teritoriju, koji obilježavaju mokraćom i sekretima mirisnih žlijezda. To je ženkama znak da je »mladoženja« spreman, a potencijalnim suparnicima da budu spremni za borbu, ako žele krenuti za košutama na određenom teritoriju. U tom razdoblju proplanci, šume, livade odzvanjaju prodornim zvukom mužjaka koji riče i kad jednom čujete ovaj zvuk bit će vam jasno zašto ga zovi gorski car.
Ovaj car, koji inače živi u stadima, dočekuje sezonu rike i parenja sam. Zajedništvo je sada potisnuto i svaki spolno zreo jelen neprijatelj je drugih u borbi za naklonost ženki. Dominantnog jelena prepoznat ćete po »haremu« koji ima oko sebe, a kao i u najboljoj seriji, druge muške glave žele ga istisnuti iz njega. Borbe jelena mogu biti duge i vrlo iscrpljujuće, a neke mogu završiti smrću. Naime, događa se da im se u toj borbi zapletu rogovi i nitko se od njih ne uspije odvojiti. Tako im se onemogućuje jesti i piti vodu, budu jako iscrpljeni i obično umiru. No, to je doista rijetko i nećemo priči dati tužnu notu, već čarobni poziv jelena, njegove potrebe i njihovo proširenje vrste.

Priroda na prvom mestu

S moga gledišta, dvije stvari su još važne za spomenuti ovdje. Prva je da sada svi koji su inspirirani ovom pričom, fenomenom i pojavom koja se trenutno događa u prirodi, ne bi trebali žuriti u šumu kako bi čuli riku jelena. Ne radi se to tako! Šuma ima pravila ponašanja i postoje dijelovi šume koji su posjetiteljima otvoreni za pješačke staze, a imaju i svoj raspored. Šuma u kojoj smo bili nalazi se u blizini Kupusine, blizu mjesta poznatog među ribarima i mještanima, a vjerujem i šire, zvanog Štuka. Šetnja je dopuštena do 15 sati, a nakon toga nije moguće ostati u šumi. Druga važna, po mom mišljenju puno važnija stvar, koja djelomično diktira navedeni raspored, jest da sezona lova na jelene ne prestaje dok je rika u tijeku. Našla sam čak i članak u kojem objašnjavaju kako se lovci maskiraju, oponašaju jelene, jer se u tom slučaju jeleni ne povlače već čekaju da »izmjere konkurenciju« i na taj način priđu jelenima mnogo više, te ga dovedu na laku metu. Za mene je svaki oblik lova grijeh i ne razumijem zašto se to radi. No, neka se zna, čak ni razdoblje kada jelena uznemiruju njegovi hormoni, nije vrijeme za ostavljanje ovih divnih životinja na miru kada je u pitanju lov!
Priroda je u nama i mi smo dio prirode. Preporučam, ako imate priliku biti u blizini šume Gornjeg Podunavlja, pronađite pješačku stazu ili sjednite kraj vode u blizini šume i bit će vam jasno zašto s tolikim divljenjem govorim o rici jelena.
Gorana Koporan