Arhiv tekstova

Ova kolumna je namijenjena 1. i 2. svibnju, ali ne kao prazniku danas nepostojeće negdanje radničke klase, već onom koja je vladala nominalno virtualnom zemljom SFRJ – 1986. godine na te dane! Dana 26. travnja te godine, prije dvije dekade, atomska elektrana sovjetskog tipa, u Ukrajini, Černobilju (mjestu sa znakovitim imenom) je odletjela k vragu! Vrhuška Sovjetskog saveza, također sad virtualne zemlje s kraćenicom od četiri slova, je mudro šutjela tri dana, ali su Šveđani izmjerili u zraku enormnu količinu radijacije i obavijestili cijeli svijet! Za vjerovati je da je i vrh SFRJ, kao vječni prirepak SSSR-a, ovako ili onako, kao prvi obaviješten o đogađaju koji je odnio do sada realno oko 70.000 života, a ozračio tim otrovom znanosti moguće i 50 milijuna ljudi, više ili manje pogođenih, jer nuklearna radijacija radi dugo i tiho. Ali naša tadanja vrhuška, u, strahu od reakcije radničke klase nije se usudila obavijestiti svoj narod u periodu 27. travnja do 1. svibnja 1986. godine, kako mu ne bi upropastila prvosvibanjske praznike, kako bi narod proslavio praznik rada uz nerad, prejedanje i prepijanje alkoholom, šetnjom po zagađenoj prirodi. Tek 2. svibnja kada je puno djece i mladih, pod proljetnom kišicom provelo dan u zoološkom vrtu, na vlažnoj travi, »puštena« je u etar obavijest da su oblaci i kiša iz njih, radioaktivni, da se treba odmah okupati, oprati kosu, i sprati sa sebe sve kapljice, ne puštati djecu da se igraju vani i zatvoriti se u sobe, jer je nebo Černobilja stiglo i nad grad Suboticu! Rukovodstvo vojvođanske i lokalne SK nije htjelo i smjelo do prolaska l. svibnja, radničke »slave« obavijestiti narod da ostane u kućama, otkazati proslavu na Paliću, đavao je odnio, i »komandno« je odgovorno za bolesti koje su se te i idućih godina pojavile od radijacije na ovom terenu. Ali tko je smio tužiti sudu ili javnom tužitelju teško krivično djelo prikrivanja opće opasnosti. po život, tadanju svemoguću opskurnu vrhušku među kojom je bilo i psihopatoloških tipova par excelanse!

   Tito je umro, nije prošlo ni desetljeće, a mračnjaci morbidnih ideja su započeli svoj dance macabre (samrtni ples) sa Černobiljom 1986. godine. To je bilo samo predskazanje, jahač apokalipse, koja dolazi kroz pet godina, prvo pad berlinskog zida, pa raspad SSSR-a kao »kule od karata« a potom krvavi prestanak postojanje virtualne države SFRJ (sve kabalski nazivi od četiri slova). Sada je bio l. svibnja, državni komunistički novac potrošen je na četiri rata, novi kapitalizam inauguriran sa prosječnim plaćama od l00-200 eura, mirovine od l00 eura u prosjeku. Ondanji mudraci i žreci pričaju po svojim dedinjskim vilama da je sve to skrivio Zapad i globalizacija, a vama sretan 1. svibnja, dan nezaposlenih i slabo plaćenih u privatnom sektoru.              

Prvi svibnja – međunarodni praznik rada i solidarnosti proleteri jata, slavi se u spomen štrajka tvorničkih radnika u Chicagu, SAD, 1. svibnja 1886. godine, dakle prije 120 godina, koji je bio krvavo rastjeran od policije, a bilo je oko 40.000 demonstranata! Tvorac virtualne države SFRJ, stanoviti Josip Broz, Valter iz Kominterne, koji se »oteo« Dzodzi Džugašviliju, »dobio« je Drugi svjetski rat, na pravoj, pobjedničkoj strani, te uz pomoć Zapada stvorio virtualnu zemlju SFRJ, (veću financijsku pomoć je dobila jedino Indija sa blizu bilijun ljudi), samo je morao garantirati da će svojom ogromnom stajaćom vojskom (četvrtom po snazi u Europi) moći zadržati Ruse ili Sovjete, kako vam drago, kod »Ljubljanskih vrata« osam dana da ne prodru za to vrijeme do Trsta! Uz pomoć svojih suradnika izmišljena je nekakova »društvena svojina«, nov pojam u pravu, ustvari partijska vlasništvo SKJ kojim se režim održavao! Tito je stvorio državu od šest republika, pet naroda, četiri jezika, tri vjeroispovijesti i dvije zastave (državna i partijska ) sa jednim vođom tj. sobom! Na poticaj Zapada »stvorio« je od sličnih zemalja »Pokret nesvrstanih samo da oslabi utjecaj SSSR u OUN! Narod je radio po sustavu – trojica ono što jedan može uraditi, puna zaposlenost, trinaesta plaća i spajanje praznika kao nigdje na svijetu — efektivno se radi l00 dana u godini. Tito nije bio zlatoljubac, gotovo i nije imao vlastite imovine, jer je u svakom mjestu koristio vilu spremljenu za njega, nakon njegovog kraja niti ostavinska rasprava nije održana, kao nije bilo za što, a sahranjen je u Kući cvijeća bez petokrake na grobnici od bijelog mramora! A za tu petokraku crvene boje su izginuli silni njegovi partizani! Cijenim ga osobno jer je bio elitist, na mišljenje naroda nije davao »ni pet para« i nije skidao glave političkim protivnicima. Izuzetak: preopasni Hebrang. I naravno vladao je po devizi Louisa XI., »Apres moi la deluge«  – Nakon mene, potop! – odnosno ne tiče me se ništa što ćete raditi, dragi moji. Nakon što je Tito nestao, »plemenske poglavice« su odigrale i kako tako dovršile zauzimanje svojih teritorija po nacionalnom principu, a sada se nalazimo u strašnom začetku otimačkog prvobitnog kapitalizma, nezaposlenosti, maksimalnog iskorišćavanja radne snage za male plaće u privatnim poduzećima. Jedino nešto bolje žive uposleni, u državnoj i lokalnim upravama i javnim poduzećima. Novi »tajkuni« leže na novcu kao istočnjački maharadže tako da ih povremeno vrhovna vlast protjeruje iz zemlje! Prosjek zarada od 200 eura ne dozvoljava godišnji odmor ili ljetovanje, niti liječenja u bolnicama izgrađenim samodoprinosom radništva! Otkazi »pljušte« po privatnim poduzećima i, shvatite ozbiljno– stvara se nova nezadovoljna radnička klasa, štrajkovi su sve češći i veći – i, shvatite ozbiljno – stvara se nova nezadovoljna radnička klasa, štrajkovi su sve češći i veći i ne bi bilo čudo da se ponovi 1886. godina! Nadam se da ste sretno proveli, uz krmače i pivu 1. svibnja i posjet IV. Jugoslaviji u Šandoru!