Arhiv tekstova

Od ujedinjenja 1918. godine pa do donošenja Vidovdanskoga ustava 1921. godine, monarhistička je Jugoslavija imala obilježje privremenosti. Naime, čekao se završetak Pariške mirovne konferencije i na području Hrvatske nije došlo do promjena teritorijalnoga ustroja. Vidovdanski ustav ozakonio je teritorijalnu podjelu na 33 oblasti.

Nakon ukidanja Vidovdanskoga ustava i uvođenja diktature 6. siječnja 1929. godine, Jugoslavija je podijeljena u 9 banovina, koje su, u načelu, dobile imena po rijekama – oktroirani Ustav 1931. godine neznatno je promijenio međe među banovinama. 

SPORAZUM: Godine 1939. nacionalne suprotnosti doživjele su vrhunac. Vlasti u Beogradu shvatile su da se preko hrvatskoga pitanja ne može tek tako prijeći i da Hrvati neće odustati od hrvatske državnosti. Krajem kolovoza 1939. godine proglašena je Banovina Hrvatska

Uza sve slabosti političkoga sustava Kraljevine Jugoslavije, knez Pavle bio je nesklon provođenju reformi. Namjesništvo je osiguralo parlamentarnu većinu i tako paraliziralo prijedloge koji su dolazili iz oporbe. Nacionalne su suprotnosti došle do usijanja i počele brinuti i velike europske države. Velika Britanija i Francuska sugerirale su knezu Pavlu da se dogovori s Hrvatima i tako ukloni uzroke stalne državnopolitičke krize. Knez je prihvatio sugestije i počeli su pregovori između vlade i vođe hrvatskoga naroda – Vladka Mačeka. Pregovori su uspješno završeni i sporazumom između predsjednika vlade Dragiše Cvetkovića i Vladka Mačeka stvorena je 25. kolovoza 1939. godine Banovina Hrvatska. 

OVLASTI: Banom Banovine Hrvatske imenovan je Ivan Šubašić, Vladko Maček postao je potpredsjednik jugoslavenske vlade. Banovina je na svom teritoriju samostalno upravljala unutarnjim poslovima, sudstvom, školstvom, prosvjetom, zdravstvom i socijalnom skrbi. Brinula se o svim važnijim granama gospodarstva, a Hrvati koji su prije otpušteni iz državnih službi vraćeni su na posao. Hrvatski nacionalni grb i zastava mogli su se neometano isticati.

Međutim, vlada Banovine Hrvatske progonila je svoje političke protivnike (ustaše i komuniste). Skori početak Drugog svjetskog rata i raspad Kraljevine Jugoslavije onemogućili su da Banovina Hrvatska odista zaživi

Vladko Maček Banovinu je držao privremenim rješenjem. On je uspostavu Banovine smatrao najvećim ustupkom što ga je beogradska vlast u tom trenutku mogla dati, a držao je da je Banovina tek polazna osnova prema konačnom rješenju hrvatskoga pitanja, dakako, u sastavu monarhističke Jugoslavije. Ne treba zaboraviti da je hrvatskome krupnom kapitalu odgovaralo veliko jugoslavensko tržište, koje je nakon prestanka Velike gospodarske krize bilo željno kako luksuznih proizvoda tako i robe široke potrošnje.

PROTIVNICI BANOVINE: S Banovinom se mnogi nisu slagali. Velikosrpski su političari optuživali kneza Pavla za izdaju srpskih nacionalnih interesa, a nakon vijesti o uspostavi Banovine Hrvatske, Srbi iz okolice Knina zakrčili su prometnice. Mačeka je napala ustaška emigracija, prigovarajući mu da Banovina ima samo neke elemente državnosti, a hrvatski su komunisti i dalje nastojali u Hrvatsku uvesti sustav sličan sustavu SSSR-a.