Arhiv tekstova
Velika Gospa
Svetkovina Velike Gospe slavi sve ono što je Marija bila u povijesti spasenja. Ona istovremeno hrabri i poučava vjernike da u Mariji ne gledaju samo moćnu zagovornicu nego i primjere koje treba slijediti.
Nagrada za služenje
Bog je odabrao Mariju da preko nje započne spasenje čovječanstva. Ipak, on ne radi ništa prisilno nego traži njezin pristanak, jer biti Božji suradnik težak je zadatak i uvijek sa sobom nosi križ, ali i nagradu. Marija pristaje: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj« (Lk 1,38). Tako započinje njezin put vjere i služenja, trnovit i naporan, ali koji ne završava u suzama i boli nego u vječnoj nagradi koju predstavlja svetkovina njena uznesenja na nebo. Ovom svetkovinom slavimo ostvarenje Elizabetinih riječi: »Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina« (Lk 1,45). Bog je nagradio njenu vjeru i spremnost da mu služi.
Iz vlastitog iskustva znamo da je upravo vjerovati i služiti ono što nam je najteže. Lako je vjerovati kada sve ide onako kako smo zamislili, no kada stignu teškoće i boli, kada se osjećamo napušteno od Boga, tada naša vjera dolazi na ispit i često pada. I Marijina vjera je mnogo puta kušana. Prva misao je da, ako je pristala izvršiti Božju volju, će je Bog i zaštititi. I jeste, ali je prošla kroz brojne kušnje i boli dok nije osjetila i spoznala Božju zaštitu. Problemi su počeli odmah, trudna djevojka po židovskom zakonu trebala je biti kamenovana, jer je grješnica. Marija je znala za tu opasnost, no ipak se prepustila Božjem vodstvu i Bog je uredio da sve bude dobro. Kako objasniti zaručniku da je čedo koje nosi začeto po Duhu Svetom. Nevjerojatna priča u koju je teško povjerovati. Svejedno, nije podlegla strahu i odustala nego je vjerovala i služila Božjoj volji, a Bog je uredio da i Josip povjeruje i sudjeluje s njom u njegovom spasenjskom naumu.
Vjerovati i služiti
Mnogo izazova i teškoća prošla je Marija u služenju Bogu, uvijek vođena vjerom i Bog se pobrinuo da sve bude dobro. Nije ustuknula ni pred jednim izazovom nego je ustrajno služila, kako je i obećala, s čvrstim pouzdanjem u Boga. Živeći takav život, u iskrenom služenju i s čvrstom vjerom, nagrađena je na kraju životnoga hoda uznesenjem na nebo. Ovaj događaj je nagrada vjernoj Božjoj službenici i pouka svim budućim naraštajima vjernika. Što se više predajemo Bogu u služenju i vjeri, bit će nam teže, istina, ali je nagrada neizmjerno velika. Svaka teškoća koja naiđe na putu vjere i služenja bit će okrenuta na dobro, jer Bog nikada ne napušta onoga koji nije njega napustio i iznevjerio svoju zadaću u svijetu. Trebamo, poput Marije, vjerovati i služiti. To nas uči svetkovina Velike Gospe. Čineći to dvoje zavrijedila je da je Bog uznese na nebo, a mi da je zovemo Velikom.
Mi se danas bojimo vjere i služenja. Znamo da vjerovati znači da nemamo sve pod kontrolom, da mnogo toga izmiče našoj moći, a želimo sve držati u svojim rukama. Služiti znači staviti se potpuno na raspolaganje, a za to nemamo vremena ili nam se čini preteško, jer smo svjesni da ćemo često morati pristati na stvari koje su modernom mentalitetu neprihvatljive. Ipak, Velika Gospa nas poziva da se ne ustručavamo svoj život staviti u Božje ruke s neizmjernom vjerom i u potpunom služenju, jer će nas Bog u vječnosti nagraditi, a dok do vječnosti ne stignemo vodit će nas i čuvati.
