Arhiv tekstova

Krešimir Kujundžić je mladić koji nije oduševljen svojim životopisom i volio bi promijeniti nekoliko stvari. Krešimir je želio, na primjer, promijeniti školu, ali tad nije imao snažnu želju i točan cilj pred sobom. Sad osjeća da je za to kasno. Završio je klasičnu gimnaziju »Paulinum« i sad mu je teže naći posao. Uoči završetka srednje škole desila mu se nezgoda s okom i tad mu se potpuno promijenio život. 

Poslovne ponude nalazi u Hrvatskoj, uglavnom sezonski na neko određeno vrijeme. Tako je već radio u Zaprešiću osam mjeseci, s prekidom, za četvrtu operaciju oka. Sad ima drugu ponudu za rad o kojoj razmišlja, također u Hrvatskoj. »U Hrvatskoj se može dobro zaraditi, pošteno, samo je pitanje koliko čovjek može šparati. Volio bih sebi osigurati egzistenciju i pronaći se u nekom poslu koji bih dulje radio. Svjestan sam kako niti jedan posao nije siguran i upravo zato želim biti svoj gazda«, ističe Krešimir Kujundžić. 

OSTATI ILI OTIĆI: Krešimir osjeća kako još uvijek traži sebe. Poznaje puno mladih koji nisu zadovoljni svojim poslom ili ga ne nalaze. Po riječima Krešimira to jako utječe na njihovo poimanje života i shvaćanja. Puno mladih želi ići vani raditi i živjeti. »Ja sam otišao od kuće i mogu reći kako mi je to na neko kraće vrijeme dobro rješenje, ali život u inozemstvu nikada neće biti kao kod kuće. U Subotici sam rođen i tu želim živjeti. Jedino što me potiče da odem iz Subotice je dobra plaća vani, a sve ostalo me privlači da ostanem. Za mene su prijatelji i obitelj nezamjenjive vrijednosti. Cijenim prijateljstvo i imam dosta prijatelja. Ne mogu reći da me neki prijatelji nisu iznevjerili, ali oni pravi su mi mnogo vrijedniji od materijalnih stvari. Svakako mislim kako sam još uvijek u situaciji da mogu birati što ću raditi u životu«, kaže Krešimir. 

OBITELJ: Naš sugovornik Krešimir Kujundžić potječe iz višečlane obitelji što rado ističe. Braću i sestre smatra također svojim prijateljima i na njih se može osloniti. »Ima nas puno, nikad nam nije dosadno. Tijekom godine obilježavamo puno rođendana i krštenja. Moji roditelji su također potekli iz većih obitelji i nije ni čudno što su nastavili tu lijepu tradiciju. Ja sam od mlađih u obitelji i pravu čar osjećam sad kada imam male nećake koji su mi jako dragi i jako ih volim vidjeti. Moj najstariji brat Tomislav ima četvero djece, najstarija sestra Jadranka također ima četvero djece, Zvonimir ima dvoje djece, starija sestra Ivana ima troje djece, a moja mlađa sestra Dubravka živi kao i ja još u obiteljskoj kući«, objašnjava Krešimir. Polako će biti tijesno pri okupljanjima, ali se Krešo poziva na poslovicu koja glasi: »Gdje čeljadi nisu bijesna, ni kuća nije tijesna«. Mnogi mu zavide što ima uza se toliko braće i sestara, a naročito oni koji su jedinci. Jedina mana višečlanih obitelji, po Krešinim riječima, su češće nesuglasice, ali to postoji u svim obiteljima i naravno prevazilaze se za jedan dan. Nesuglasice najčešće nastaju oko programa koji se gleda na televiziji, jer vrlo rijetko žele gledati isti program. 

INTIMNO: Krešimir je preživio teško razdoblje od kada mu je povrijeđeno oko. Jako je puno vremena proveo u subotičkoj, beogradskoj i budimpeštanskoj bolnici. 

»Doživio sam teške momenate i dugo ću još osjećati posljedice. Kad sam vidio kakvih sve ozljeda ima, shvatio sam kako sam mogao i gore proći. Sada sam zadovoljan, no smatram kako još uvijek može biti bolje. Puno razmišljam kako bih mogao riješiti svoje unutarnje probleme. Prihvatiti novog sebe, ovo je moj veliki ispit. Poslije operacije uvijek mi je bolje, ali nikad nije onako kako ja želim. Moram priznati, muči me kako me drugi gledaju, a često me i pitaju i ponekad me to zamara. Moji bližnji su se navikli i s njima sam potpuno opušten. Bilo mi je malo opuštenije kada sam otišao živjeti u drugi grad, gdje me nitko nije poznavao. No, to je bio kratkoročan izlaz«, objašnjava Krešimir. Osim opuštanja uz filmove i igrice na kompjutoru, naš sugovornik svoje vrijeme voli provoditi u prirodi. Može se lako oraspoložiti pažnjom, sitnicama i prigodnim porukama na mobitelu. Ranije je Krešimir volio boksati i na taj način je trošio svoj višak energije. Danas ga, na nažalost, rijetko možete vidjeti kako trenira taj sport.