Arhiv tekstova

U organizaciji udruge »Šokačka grana« i osječkog ogranka Matice hrvatske, u prošli je petak u Hotelu Osijek održan Međunarodni okrugli stol pod nazivom »Urbani Šokci« koji je okupio 25 sudionika iz Hrvatske, Mađarske i Vojvodine, od kojih su više od polovice s akademskom titulom, pod pokroviteljstvom Grada Osijeka, Ministarstva vanjskih poslova i međunarodnih integracija i Ministarstva kulture Republike Hrvatske. 

Medijski pokrovitelj projekta bio je Glas Slavonije a skupinu od tridesetak sponzora predvodio je »Belje« d. d. Sudionike i goste okrugloga stola primio je osječki gradonačelnik Anto Đapić a cjelodnevno je druženje nastavljeno i cijelu noć uz Svečani šokački astal.

INTELEKTUALNA SNAGA: »Ovaj okrugli stol, prva je manifestacija na kojoj sudjeluju znanstvenici ali i drugi djelatnici i promicatelji Šokadije, a prijavljenih 25 sudionika svjedoči o zanimanju za ovakav način rada, gdje želimo pokazati obrazovnu i intelektualnu snagu Šokaca-Hrvata, za iskorak ka jednoj novoj percepciji najveće etničke skupine u Slavoniji, Baranji i Srijemu«, rekla je mr. Vera Erl, predsjednica Šokačke grane. 

»Nas Šokce prati jedan stereotip, pa čim kažeš Šokac a mnogi odmah stvore predodžbu o boci vina ili rakije, šunku i slaninu uz kolo, pjesmu i tamburicu i podcikivanje. Jeste, i to smo mi i ne stidimo se toga, ali mi smo i mnogo više i baš zato očekujemo da će ovaj okrugli stol dati odgovore na mnoga pitanja kao što su staništa i socijalno-ekonomska struktura urbanih i ruralnih Šokaca, kulturno povijesna šokačka baština, književni udio Šokaca u hrvatskom kontekstu, očuvanje šokačke riječi, odjevni i uporabni predmeti, običaji, sakralna baština i još puno toga. Ovaj stol je i međunarodni, jer sudjeluju i naši prijatelji iz Mađarske i Srbije i Crne Gore, i naravno naši Šokci od Iloka do Zagreba, no svjesni smo da nismo obuhvatili sve regije koje Šokci nastanjuju, niti je to moguće samo jednim skupom, pa ćemo ovu našu aktivnost i nastaviti. Nismo i ne mislimo da trebamo biti krovna udruga svih Šokaca, nego partneri-suradnici svima koji na bilo koji način njeguju Šokaštvo, jer upravo raznolikost u načinu rada pridonosi njegovanju, obnavljanju i opstojnosti Šokaštva. Naša različitost ali i sličnost biti će poticaj ostvarivanju smjernica daljeg razvitka civilnoga društva« rekla je mr. Erl, te je dodala »i da ne propustim, od samoga početka ovu smo aktivnost naslonili na Maticu hrvatsku, svjesni da je upravo ona, kao najstarija kulturna institucija Hrvata, pravi partner za ovakav projekt, ali nismo zaboravili ni Katoličku crkvu, koja je u dijaspori bila i ostala jedini stožer oko kojega se okuplja hrvatska manjinska zajednica.«

OKRUGLI STOL: Sudionicima i gostima potom su se obratili u ime županije Osječko-baranjske dr. Nedjeljko Bosanac, u ime Poglavarstva Grada dr. Vladimir Šišljagić, u ime Hrvatskog Nacionalnog vijeća u Srbiji i Crnoj Gori Josip Z. Pekanović, u ime Pokrajinskog tajništva za propise, upravu o nacionalne manjine Đorđe Čović te u ime Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija pomoćnik ministrice dr. Slavko Leban. Svi su izrazili zadovoljstvo da se jedan ovakav skup održava u Osijeku i da sudjeluju poznata imena iz Hrvatske, Mađarske i Vojvodine, što će bez sumnje pridonijeti boljoj suradnji na ovim našim prostorima.

Od 9,30 do 14,30 sati sudionici stola izlagali su na temu Urbani Šokci, ali naravno bilo je riječi i o Bunjevcima, o kojima su dokumentarno ali i nadahnuto govorili Alojzije Stantić, Narodni adeti Bunjevaca u 20. viku, Milovan Miković, Urbani aspekti hrvatskobunjevačkog identiteta između lijeve obale Dunava i desne obale Tise, prof. Stevan Mačković, Bunjevci Subotice između dva svjetska rata i prof. Jasminka Dulić, Strukturiranje nacionalno-političke svijesti vojvođanskih Hrvata.

ŠOKAČKI KORIJENI…: Tajnik Šokačke grane Ivan Nikolić govorio je o šokačkoj udruzi pod nazivom Klub »Šokadija«, koja je u Osijeku djelovala između 1934. i 1945. godine, kada se gase sve udruge s hrvatskim nacionalnim predznakom. I oko ove udruge okupila se onovremena inteligencija, obrtnici i bogati seljaci, a Osijek je imao i danas ponovno ima Šokačku ulicu.

Mr. Vera Erl odradila je i obradila anketu među osječkim članstvom Šokačke grane i došla do zanimljivih i važnih pokazatelja koji će činiti bazu podataka ove mlade, ali vrlo aktivne udruge koja je skrenula pozornost šire javnosti na svoj sadržajni rad.

Ivica Ćosić-Bukvin govorio je o Šokcima na prostoru Spačvansko-bosutskog međurječja, prostoru spačvanskih šuma u kojemu se nalazilo 25 sela koja su sve do nedavno bila naseljena isključivo Šokcima, koji su gotovo dvjesto godina i Granicu čuvali o svom ruhu i o svome kruhu. Pozivao se na »Defter srijemskoga Sandžaka« iz 1566. godine, izvor na kojega su se pozivali još neki sudionici i poručio da se s više mara i više žara mora prići izučavanju šokačkih korijena, i radi nas i posebice radi mlađih naraštaja.

Damir Doležal je obradio kulturno-povijesnu baštinu Baranje na primjeru sela Topolje, o kojoj brine Društvo prijatelja baranjskih starina »Ižip« i pokretanje etno-zbirke u kući baka Mande Kovačev. Govoreći o sakralnoj baštini, jer ova udruga skrbi i o crkvi sv. Petra, najstarijoj katoličkoj crkvi u Baranji, koju je dao podignuti princ Eugen Savojski u spomen pobjede nad Turcima.

I BAŠTINA: O sakralnoj je baštini govorila i dr. Kata Ivić, najviše o marijanskim svetištima u Ilači i Dragotinu. Za Gospu Ilačku, ustvrdila je da je ona za šokački puk isto što i Lurdska Gospa za Francuze, dok je u malom mjestu Dragotinu u općini Trnava Žalosna Gospa štovana još od davne 1700. godine. Sakralna je baština u Hrvata povijesno utemeljena, bogata sadržajem a samo jedan vid te baštine su marijanska svetišta, što nije slučajno, jer Šokci-Hrvati vole Mariju zvati Rajskom djevom, kraljicom Hrvata. 

Dipl. ing. Josip Franc također je govorio na ovu temu, o obnovi ranjenog Aljmaškog svetišta. U Aljmašu, malom mjestu na desnoj obali Dunava, prva se župa spominje davne 1332. godine, a župna crkva ujedno je i svetište Gospe od utočišta od 1704. godine. Na istome mjestu gradi se nova crkva godine 1847. a posvećena je 1852., da bi do temelja bila srušena u Domovinskome ratu. Posljednjih je godina podignuta nova i veća, moderna crkva na starim temeljima a uskoro će biti završen i Križni put.

Prostor je krivac što ne možemo pobrojiti sve akcente iz vrlo sadržajne rasprave, no pozornost na sebe skrenuli su Vinkovčani, mr. Ljubica Gligorević, govoreći o Vinkovačkoj šokačkoj gospodi u kulturno povijesnom i suvremenom kontekstu, te prof. Tomo Šalić, govoreći o Vinkovačkim šokačkim rodovima, koji su obilježili povijest Vinkovaca od Vojne krajine do današnjih dana, a vinkovačka je Gimnazija bila rasadnikom znanstvenika, književnika i vrsnih stručnjaka.

Zanimanje su pobudila i izlaganja Marije Šeremešić iz Sombora, Stanište i migracijska kretanja Šokaca Bačkoga Monoštora, te prof. Zvonka Tadijana iz Sonte, Suvremena kretanja i perspektive podunavskih Hrvata-Šokaca u Vojvodini. Dr. Jasna Melvinger govorila je o Dramskoj naraciji u igrokazu »Šokica« Ilije Okrugića-Sriemca, dr. Janja Prodan iz Pečuha o Kulturnoj i književnoj prošlosti šokačkih Hrvata u Mađarskoj, a mr. Vlasta Ramljak na temu: Bunjevci i Šokci u živoj suvremenosti Hrvatskog kazališta u Pečuhu.

ŠOKAČKA RIČ: Dr. Goran Rem, koji je vrlo vješto i vrlo uspješno vodio ovaj okrugli stol, imao je izlaganje na temu: Žanrovski sustav korpusa šokačke književnosti i temeljno se pita o književnim rodovima i vrstama, te žanrovima koji su u različitim tekstovima do sada prepoznavani kao šokački, a osim toga problematizira kontakt s pučkim pismom i njegovoj tipološkoj inkluzivnosti u ukupni korpus. Dr. Helena Sablić-Tomić govorila je o Ženskom šokačkom pismu, spominjući niz od tridesetak književnica počev od Jagode Truhelke i Ivane Brlić-Mažuranić do Julijane Matanović i Lane Derkač, a tomu nizu pridodala je još nekolicinu imena u čijim se djelima prepoznaje tipična amblematika vezana uz korpus slavonske književnosti tematski usmjerenoj šokačkoj problematici, kao što su Marija Tomašić-Im, Marija Tucaković-Grgić, Mara Švel-Gamiršek, Vlasta Markasović i Marijana Radmilović.

Ne smije se zaobići ni uradak dr. Ljiljane Kolenić, Očuvanje šokačke riči, gdje polazi od znanstvenoga aspekta, ali navodi i vrlo lijepe primjere, kakva je recimo, znanstvena sesija u organizaciji županije Vukovarsko-srijemske i ZAKUD-a, te pojedinačne primjere u osnovnim i srednjim školama diljem Šokadije, gdje se djeci usađuje ljubav prema materinskoj riječi kroz njegovanje i izražavanje na zavičajnom idiomu. Navodi i pozitivne primjere gdje se šokačka rič čuva u literaturi pučkih pisaca Đuke Galovića iz Drenovaca, Đuke Kuveždića iz Ilače, Ivice Ćosića-Bukvina iz Vrbanje, Marice Mire Kokanović iz Gundinaca i dr.

Vrlo nadahnuto o Šokcima i Šokadiji, udruzi utemeljenoj u Zagrebu prije 95 godina, govorio je Martin Vuković, novinar, predsjednik zagrebačke Šokadije. Stariji smo od Dinama i od Hajduka ali nismo dostigli njihovu popularnost, ali na dobrom smo putu. Isto tako, nismo odustali od namjere da 100. obljetnicu obilježimo u Šokačkom domu u Zagrebu, koji bi bio mjesto kulturno-gospodarske promocije Slavonije, Baranje i Srijema, ili bolje rečeno, čitave naše Šokadije.

S POZICIJE GRADONAČELNIKA: Sudionike i goste okrugloga stola primio je osječki gradonačelnik Anto Đapić. »Izuzetno sam zadovoljan da je Osijek domaćin jednog ovakvog projekta, kojega je provela jedna nova ali kvalitetna udruga, čije se djelovanje evo poklapa s uspostavom nove vlasti u našem gradu. S pozicije gradonačelnika, jednostavno ne možete a da ne uronite u ljepotu Šokadije, ljepotu jedne bogate tradicije i očuvanja baštine, ljepotu šokačkih i hrvatskih vrijednosti koje nama mogu biti na ponos. Nastojat ćemo i dalje da svaku dobru aktivnost ove udruge podupremo, da te vrijednosti Šokadije istaknemo u prvi plan kada god je to moguće, ali i da ih pokažemo i izvan naših granica, jer one to zaslužuju. Raduje me da su Vaši gosti danas i naši prijatelji iz Subotice, iz Sombora i diljem Vojvodine i naši prijatelji iz Pečuha, iz Mađarske, i zahvaljujem se na ovoj pozivnici za Dužijancu i vjerujem da ću vrlo skoro posjetiti Suboticu i Sombor i naše Hrvate u Vojvodini, a upravo ovakve aktivnosti su prigoda da učvrstimo naše veze s našim pukom koji živi i van granica naše Domovine« poručio je Đapić. Gradonačelniku je zahvalila Vera Erl, predsjednica Šokačke grane i pozvala ga da se pridruži Šokcima na svečanom šokačkom astalu, ali i na manifestacijama koje slijede.

Sukladno protokolu, gradonačelnik je Đapić darivao dr. Slavka Lebana, pomoćnika ministrice vanjskih poslova i europskih integracija, dr. Janju Prodan, predstavnicu Ogranka Matice hrvatske u Pečuhu i Josipa Zvonka Pekanovića, predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća u SiCG. Poklone su uzvratili gosti iz Subotice, iz Sombora i Pečuha. Grgo Kujundžić uručio je gradonačelniku pozivnicu za Dužijancu, a Martin je Vuković pozvao gradonačelnika na veliki koncert tamburaške šokačke glazbe polovicom svibnja u Lisinskom u Zagrebu.

POTPORA PROJEKTU: »Ovo je najbolji način da se očuva šokački i nacionalni identitet i diljem Šokadije, ali ja bih posebice istaknuo, kod naše hrvatske manjinske zajednice u dijaspori«, rekao je dr. Slavko Leban, pomočnik ministrice vanjskih poslova i europskih integracija RH, »i zato smo od prvoga momenta podržali ovaj zanimljiv projekt i lobirali da ga prepoznaju i u Ministarstvu kulture RH. Ovo doba globalizacije pogodno je za ugrozu identiteta malih naroda, ali ono što danas vidim ovdje, polazeći od sastava sudionika, od razine gostiju koje ste pozvali, a posebice ono što govornici danas iznose, po meni je jako ohrabrujuće za očuvanje toga identiteta. Uprava kojoj sam na čelu, izravno se bavi našim pukom u iseljeništvu, pa me jako raduje da su tu i predstavnici Hrvata iz Srbije i Crne Gore, Mađarske, i raduje me da jedna nevladina udruga pridonosi povezivanju hrvatskoga korpusa s obje strane Dunava. Doista, nemamo dovoljno riječi da pohvalim ovu vašu aktivnost, i zato poručujem, samo tako nastavite« kazao je dr. Leban.

Vidno je zadovoljan i Josip Zvonko Pekanović, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u SiCG. »Ne samo zadovoljan, puno više od toga. Ja sam sretan danas, a to sam istaknu i u pozdravnoj riječi, što ste uspjeli prepoznati što nas tamo tišti, što ste uspjeli spoznati našu želju i naša htijenja za širom i čvršćom vezom s matičnom Domovinom i uspjeli neposredno, a ne samo protokolarno, učiniti tu vezu živom. Zadovoljan sam tim prije, jer se niste ograničili samo na šokački korpus koji živi s obje strane Dunava, već ste ruku prijateljstva pružili i našim Bunjevcima, jer svi smo mi pripadnici jedinstvenoga hrvatskoga korpusa. Naši će ljudi to znati cijeniti, a Vi ćete uvijek biti dragi gosti i u Somboru i u Subotici i u cijeloj Vojvodini.« 

DOBRI DOJMOVI GOSTIJU: I Lazo Vojnić Hajduk, predsjednik Izvršnog odbora HNV-a je govoreći o projektu Šokačke grane kazao: »Ugodno sam iznenađen i brojem i sastavom sudionika i brojem i razinom gostiju, a već prva izlaganja pružaju nam optimistično uvjerenje da se polako ali sigurno zbližava isti narod iz dvije regije, s dvije strane granice, što je posebice značajno za nas u Srbiji i Crnoj Gori. Osobno mislim da će akcenti s ovoga stola odjeknuti i kod nas i u susjednoj Mađarskoj, jer ovakvi su programi najbolji doprinos našemu povezivanju, a za poželjeti je da ti kontakti budu i češći i čvršći.«

Đorđe Čović iz Subotice, inače predstavnik Pokrajinskog Tajništva za propise, upravu i nacionalne manjine u Novom Sadu, također kaže kako je zadovoljan i izborom tema i brojem sudionika, te kako je sve to lijepo upriličeno i organizirano. »S pozicije na kojoj jesam, važno mi je da čujem stajališta od relevantnih čimbenika koji obitavaju na ovim prostorima, i Slavonije, Baranje i Srijema, ali i Vojvodine i Mađarske. Držim ovo vrlo važnim i za Šokce i za Bunjevce, a nama će biti poučno da se i mi tako organiziramo, da definiramo i artikuliramo naše zahtjeve, da javnost u SiCG čuje i želje i htijenja Hrvata, i nas sa Sjevera Bačke ali i onih duž Dunava od Bačkoga Brega do Bača, Bođana, Plavne i Vajske i dakako, Hrvata u Srijemu, koji su i najviše stradali u vrijeme Domovinskoga rata«, iznio je svoje dojmove Čović.

SVEČANI ŠOKAČKI ASTAL: Druženje je nastavljeno u dvorani Classic u Osijeku, gdje se okupilo 350 urbanih i ruralnih Šokaca, a Svečani šokački astal bio je prepun prasetine i janjetine, šunke i kulina, rakije i vina i kolača samo da prste poližeš, tako da bi na gozbi pozavidjeli i stari Rimljani. Smjenjivala su se dva tamburaška orkestra, Šokačka duša, tamburaški sastav Šokačke grane i mladi osječki bend »Divani«, a na lijepu šokačku tradiciju podsjetili su nas gajdašica Anita Tomoković i samičar Franja Verić. Blagoslov je zazvao vlč. Ivica Jurić i s gostima izmolio očenaš, a potom rekao i nešto zanimljivo: »Slušajući izlaganja na okruglom stolu, malo koji sudionik nije spomenuo svećenike i doista naš je puk šokački oduvijek bio odan našoj katoličkoj vjeri, a iz njegovih su redova bili novačeni službenici božji, jer Šokci su nekada imali puno djece. Ali vremena su se promijenila, djece je bilo sve manje, pa sam i sam imao nezgodu kada sam se odlučio za svećeničku službu. Moj dada je bio nekako tužan i rekao mi, Ivo, ako baš voliš stegu, zašto ne ideš u miliciju, a ne da živiš od milodara. Šokac je uvijek imao ponosa, Šokac je oduvijek živio od svojega rada i ja sam tada razumio dadu, ali ovo je bio moj izbor i nisam se pokajao. Šokadija, crkva, molitva i duhovnost, nerazdvojni su«.

Među veselim gostima je bila i predsjednica osječkog Ogranka Matice hrvatske Helena Sablić-Tomić, a za nju kažu da je glavni krivac za ovo događanje. »Ne ja. Kriva je vaša predsjednica Vera Erl, a ja sam samo poduprla njenu ideju i evo nas u velikom broju danas u Osijeku na urbanim Šokcima. Ovo danas je fascinantno. Dakle, pokazalo se ono što se htjelo i nekim ranijim projektima napraviti, izdići tradiciju Šokaštva iznad uobičajenoga stereotipa, uvriježenoga da su Šokac i Šokica uz šnitu šunke i kulina, bocu rakije ili vina, u kolu uz tamburicu, pokazalo se da među Šokcima ima sjajnih osoba koje se vrlo ozbiljno i vrlo stručno bave šokačkom baštinom, da Šokci imaju o čemu pričati i izreći svoj sud, od onog urbanog stola do ovoga svečanog šokačkog astala, na kojemu se baš znaju veseliti, dakle, Šokci znaju spojiti znanost i strast«.

ZADOVOLJNI ISKORAKOM: »Ja sam danas tako sretan«, kaže Imra Vrbešić, dopredsjednik Šokačke grane, »jer ovo je antologijski događaj. Ovo je i prvi nastup naše muške pjevačke skupine, po prvi puta smo okupili Šokce da pjevaju u jednom zboru, i sutra, kada budemo slavni, morat ćemo priznati, počeli smo na Šokačkoj grani, počeli smo na urbanim Šokcima. No, šalu na stranu, vidjeli ste nas i čuli, treba tu još puno raditi i treba napraviti selekciju, jer večeras nas je nastupilo 18 a treba 8 – 10, ali tko će imati srca i reći ljudima, vi ne možete nastupiti večeras«.

Puni hvale bili su i naši gosti iz raznih šokačkih udruga, Zvonko Brdar iz udruge »Šokadija« u Bilju, koja okuplja raseljene žitelje iz Bačkoga Monoštora, Željko Takšić iz Vinkovačkih šokačkih rodova, Silvio Jergović iz vukovarskog Ureda Hrvatske matice iseljenika, Stjepan Galović, iz Udruge proizvođača domaće slavonske šljivovače »Slavonka« u Osijeku, Stjepan Rakitić ispred KUD »Sloga« iz Sikirevaca i Marica Ručević ispred Udruženja obrtnika.

I za kraj, predsjednica »Šokačke grane« Vera Erl kaže: »Što reći, presretna sam. Danas smo odradili jedan divan i ozbiljan posao, s pregršt biranih tema, od staništa do povijesti i od njegovanja šokačke baštine do vjere i sakralne baštine Šokaca i Bunjevaca. Naša je Šokačka grana napravila iskorak i Šokci nisu samo prepoznatljivi po kulinu i vinu, po pjesmi i tamburi, već se bave i znanošću, književnošću, ozbiljnim šokačkim poslom, i kada uskoro iziđe iz tiska Zbornik radova Urbanih Šokaca i Šokačka čitanka, biti će bjelodano jasno što to rade Urbani Šokci.