Komugod »izborno« tilo, a komugod za krv pit tilo
Komaraca, usta ne možeš otvorit a na sokaku sigranja sam ako trčiš. Jest da i ovako već ne mož živog svita vidit vala već i u selu, digod poodlazili, poumirali, niko ne rodiva, pa još i ova nevolja sve zabiberila. E, tako su došla i teška vrimena i za baka Janju i njezine druge pa već niko vrime nisu pritiskale klupčicu i raspravljale o brigama u sokaku, selu, državi i cilom svitu. Kad je Baka Janja uranila na klupčice, oma sam pomisio da ću sade vidit jel istina da komarci neće na one starije, pa još odviše starije, jer oni nemu slatku krv. Sila i maše marankom, tira komarce a ko po komande, ko da j pritisnila digod kako puce pa da se kapije pootvarale evo ti žuru i baka Manda, baka Marica i baka Tonka. Posidale i mašu na sve strane. Šta ću, napušćajem sigranje i smišćam se s one strane tarabe kod klupčice. Eeeee, kadgod bi reko s one strane tarabe u travu a sad mogu kazat s one strane tarabe u komarce. A komarci ko bisni bodu, ne biru. U uše, u nos, u usta, u oko da ti uniđu. No, ako misliš čut, moraš trpit. Prvo j baka Janja sva zabrinita pitala druge jesu čule da će bit izbori, za koga će glasat? I jel znu da će izborno tilo odlučit oćemo l propast jel će nam bit ko i do sad lipo pa i bolje. Sirota baka Tonka, ona j bila ko najmanje načitana, začudila se i pitala baka Janju šta j to »izborno tilo«. Kako j to čudo, da ne kaže čudovište? Baka Janja će onako sva bisna od komaraca a radosna što zna kazat: »Eto, izborno tilo smo mi, a mi nismo nikako čudo, još gorje čudovište. I mi sade triba da okrojimo kako će nam bit«. Baka Tonka će još mudrije: »Žene drage, pa još su naši stari kazali da j to sve nadesito, da svaka vlast pije krv narodu a kako sad ti kažeš ‘izbornom tilu’, ko i ovi komarci što nam tilu piju krv«. I baka Marica će sva srićna i radosna što ima če pametno kazat: »Znate šta, žene, sićam se kako j kadgod bilo kad se biro glavni u jedne naše bande, što danas kažu društvo. Jedni pridložili da se glavni minja. No najstariji međ njima će, neću mu ime kazat jest da j pokojni da j on protiv da se taj glavni minja. Svi začuditi znajuć da se glavni mal više namazo neg što triba, pa još i više, pitu pa zašto da se ne minja. Pa će najstariji ovako pametno: ‘Gojili smo jednoga pa sad više ne moramo gojiti i drugoga. Išlo je dosad, a i dalje će ići’«. Čujem s one strane tarabe sad se već i pjusku dlanovma protiv komaraca. A oni se i ne čuju, al bodu i piju krv. Posli svega baka Janja izdivani ženama šta j ponudito da bira izbornom tilu. Koga da se izabere. Ko ne laže, ko ne krade, a ko to sve radi. Jedino joj žo, kaže, što se nisu potukli na televizije kad su se već toliko svađali da ne kažem lajali jedni protiv drugi. Mislim se, kaže baka Janja, da j izborno tilo tribalo vidit ko j jači. E, sad je baka Marica vala najpametniju rekla. Kaže da ni opasno kad oni tako »laju« već je opasno kad ćutu i piju krv izbornom tilu. Kad su komarci počeli već i zujat žene su pobigle kući bez odluke za koga izborno tilo triba da glasa. Jedino su odlučile da nikom neće dat da komarci izbornom tilu piju krv, pa j baka Marica, koja ima veze kod vlasti, dobila zadatak da se iđe bunit protiv komaraca.