Arhiv tekstova

Još je jedan Dan D istekao, a naši državnici nisu ispunili obećanje, ako su ga uopće nekome i dali. Ratko Mladić, naime, u momentu zaključenja ovoga broja još uvijek nije u Den Haagu. U narodu kojem je, kako se to obično voli istaknuti, dana riječ zakon, gaženje te riječi morao bi biti čin srama. Ali, je li to tako?

Za određenu vrstu političara, točnije za određenu školu politike, uvijek je vrijedilo pravilo: jedno misle, drugo govore, treće rade. Činjenica jest da je vođenje takve politike, s dobrim utemeljenjem na ovim prostorima, u pojedinim povijesnim razdobljima, donosilo korist, ali izgleda da neki ovdje još uvijek nisu shvatili kako je to vrijeme prošlo i da općenje s europskim političarima novoga kova mora biti drugačije. Istina je i to da ti europski političari vole i žele vjerovati obećanjima i da ih je slatko prevariti, ali sve ima svoje granice. 

Srbija je već jako dugo na repu svih važnih događaja na kontinentu i u regiji, no neke od odgovornih to niti malo ne brine. Zastoj u tek pokrenutim pregovorima Srbije i Europske unije o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju zamrznut će i najmanje klice demokratskog i gospodarskog razvoja zemlje, ali će izazvati i novu potvrdu za skeptike u razvijenoj Europi, koji ionako zaziru od širenja EU na ove divlje krajeve. Potvrdu da su lideri ove zemlje nezreli, da nisu u stanju ispunjavati obećanja i da samim tim nisu sposobni sudjelovati u procesu priključivanja Europskoj uniji, dali su sami naši političari. Nikoga, ama baš nikoga, nemaju ni za što okriviti. 

Strani mediji puni su komentara, u kojima se srbijanski političari opisuju kao lideri koji, zbog nedostatka sposobnosti da zemlju suoče s njenom prošlošću, gube viziju europske budućnosti. 

Tako se nastavlja balkanska politika toplo-hladno, u kojoj se do besvijesti slave i najmanji pomaci u suradnji sa strpljivom Europom, a onda se nakon nekoliko mjeseci bez i trunke crvenila na licu gazi sve što je do tada urađeno i vraćamo se na početak.

Tko je taj Ratko Mladić i čime je zaslužio da bude vredniji od 7 milijuna ljudi, od kojih su većina njegovi sunarodnjaci, to još nitko nije uspio objasniti. Plaše li se naši političari za vlastite živote, ili strepe od onoga što bi general u Den Haagu mogao izgovoriti, također nije utvrđeno. A, po intenzitetu opiranja da se on tamo isporuči, dalo bi se zaključiti kako u svemu ima i jednog i drugog.