Arhiv tekstova

Slavko Kolar, književnik i filmski scenarist, rođen je 1. prosinca 1891. u Palešniku, a preminuo 15. rujna 1963. u Zagrebu. Djetinjstvo je proveo u rodnome mjestu gdje mu je otac bio učitelj. Gimnaziju je nastavio u Požegi i Zagrebu, zatim Višu gospodarsku školu u Križevcima. Kao agronom često se selio, a u Božjakovini, kao upravitelj poljoprivrednoga dobra, dočekao je mirovinu. 

U prvome razdoblju književnoga rada, kada objavljuje »Nasmijane pripovijesti«, Kolarov pristup temi anegdotalne je prirode, a humor mu je bezazlen. Nakon zbirki novela »Ili jesmo ili nismo« i »Mi smo za pravicu«, sredinom 30-ih godina sasvim je sigurno da se Kolar iz bogate tradicije hrvatske seoske i malograđanske novele izdvaja svojim bolno humorističnim pogledom na društvo u kojem žive njegovi junaci. 

Književnom analitičnošću Kolar se obračunava s poluinteligentnima, kojima je kao opću crtu upisao megalomaniju, laktaštvo, političko nazdravičarstvo i kameleonstvo. Majstorski je uspijevao ocrtati tragičnu sudbinu pojedinca, nespremnog na žrtvu koja se od njega traži. Ostat će tako kao paradigmatski likovi hrvatske književnosti tragični junaci njegove »Breze« i »Svoga tela gospodar«, koji su preneseni i na filmsko platno, a scenskom djelu Breze pridružila se i dramatizacija »Breze«. U posljednjoj stvaralačkoj fazi Kolar dolazi do bespoštedne satire u knjigama »Natrag u naftalin« iz 1946. i »Glavno da je kapa na glavi« iz 1956. godine. To su pripovijesti iz gradskoga života, i to onoga tijekom 2. svjetskog rata. 

Radeći sporo i nenametljivo, napisavši relativno malo, Kolar je ipak dao osebujan prinos hrvatskoj književnosti. Književnost mu je bila uzgredan posao jer je jedan od malobrojnih pisaca koji je, završivši studij, radio u svojoj struci do mirovine.