Arhiv tekstova
Maketa
U povijesti arhitekture makete su igrale značajnu ulogu. Graditelj, ujedno i projektant, pomoću makete, koja je bila zapravo razmjerno smanjen prikaz buduće građevine, investitoru je (kralju, caru, crkvenom velikodostojniku…) mogao predočiti kako će izgledati buduća građevina koju on(i) financira(ju). U bizantskoj umjetnosti na freskama je često naslikan vladalac koji u svojoj ruci drži maketu crkve ili samostana, on je glavni financijer objekta, njega zovu ktitor. Ta naša struka uvijek je nosila i rizike, prije svega mogućnost da će se tijekom gradnje građevina srušiti. Zato, naročito u doba gotike koja je bila u konstruktivnom smislu revolucionarna, građitelji su pomoću maketa isprobavali hoće li nova konstrukcija opstati ili će se srušiti. Kupolu jedne katedrale u Francuskoj tek četvrti put su uspjeli podignuti, tri puta se rušila. Druga metoda prikaza budućeg objekta je crtanje »perspektive«. Tu tehniku tek u doba renesanse su »otkrili« prije svega talijanski majstori slikarstva. Na fakultetu smo čitav jedan semestar učili crtanje perspektive zajedno sa sjenčenjem budućeg objekta. Postoje razne perspektive: »iz ptičjeg ugla«, znači gledano iz visine; »žablja perspektiva«, koja objekt prikazuje znatno nižim nego što će biti u stvarnosti. Obično se perspektivna slika radi u visini očiju i treba realno prikazati kako će čovjek prosječne visine vidjeti objekt. Zato danas, ako se radi o većem značajnijem objektu, naručitelj obično traži da projektant(i) izrade maketu i perspektivnu skicu planiranog objekta. Danas se to rijetko radi ručnim crtanjem, mada je svatko od nas učio i slobodoručno crtanje, pa umije i izraditi perspektivnu skicu. Prostorni prikaz danas se radi na računalu pomoću tzv. 3D-trodimenzionalnog programa, kojih ima više vrsta. Postoji i drugi, za crtanje jednostavniji, prikaz budućeg ili postojećeg prostora dijela grada; ova tehnika se zove aksomonetrija. Dobijen prikaz najviše liči na sliku snimljenu iz zraka, tzv. aerosnimka.
Slučaj subotičkog Kazališta
Sve ovo sam detaljno opisao, jer od danih mogućnosti projektanti obnove zgrade Kazališta nisu koristili nijednu. Glavni događaj u svezi Kazališta dogodio se krajem ožujka 2007. godine, kada je u »zelenoj sali« Gradske kuće održan tzv. stručni skup na kojem su prisustvovali uglavnom nestručnjaci, koji nisu bili iz graditeljske struke. Često kažem, u nogomet, politiku i arhitekturu svaki muškarac se razumije, bar svi tako misle. Tada sam bio službeno glavni arhitekt grada (»prvi stručnjak«); organizatorica skupa me je spriječila da uđem u salu, s obrazloženjem: »Tvoje mišljenje već znamo, ne mogu te pustiti«. Nisam želio gužvu i skandal (možda su neki od mene očekivali tako nešto) i otišao sam u svoj ured. Kasnije sam iz novina saznao kakva je »maketa« novog kazališta prikazana. U novijoj povijesti ovog grada ova »maketa« je bila najočajnija, najsramnija i lažna. Budući da sam idejni projekt dobio već ranije, bilo mi je teško protumačiti što predstavlja »strukturna maketa« bez fasade. Tada je glavni projektant izjavio: »Takozvanog scenskog ili likovnog rješenja fasade nema, jer projektanti nisu željeli donijeti preuranjenu odluku«. Ova izjava je lažna, jer sastavni dio svakog idejnog projekta je rješenje fasade i opis materijala iste. Bez toga se nikakva, ni privremena, građevinska dozvola ne može izdati! Građani su »prokužili miris obmane« i počelo je sakupljanje potpisa protiv rušenja zgrade. Skupljeno je više od 10 tisuća potpisa, ali rukovodeća struktura grada je to odbacila s obrazloženjem da »potpisi nisu skupljani na legitiman način«! Tada je obećano da će nova zgrada biti gotova do konca 2010. godine.
Detaljni plan centra
Najveći rušiteljski plan centra grada bio je »Projekt novog bulevara koji vodi do novog željezničkog kolodvora« (1964.). Tadašnji rukovodioci dali su nalog da se izradi maketa kompletnog centra, koja je bila i javno izložena. Također, maketa rekonstrukcije Kazališta (varijanta Ne-bojša Delja) bila je postavljena u teatru na katnom foajeu. Po važećem ugovoru projektni tim rekonstrukcije koja je u tijeku bio je dužan izraditi maketu, nacrtati objekt u 3D formatu, nacrtati kako će se nova zgrada uklopiti u okolne zgrade uključujući i Gradsku kuću. Ništa od toga nije urađeno, navodno »nisu dobili novac za to«! Ovo pričam zato što nam predstoji ponovna izrada detaljnog urbanističkog plana centra i Naručitelj, po mom mišljenju, treba zahtijevati izradu uz tlocrt i prostorni prikaz rješenja, bar aksonometriju, koji će svim građanima biti dostupan i razumljiv. Ako se ovo izbjegne, bit ćemo ponovo prevareni.
