Arhiv tekstova

Za tri dana navršit će se 95. obljetnica od rođenja dr. Vinka Perčića (Hrvatski Majur, 20. veljače 1911. – Subotica, 24. studeni 1989.), vrsnog liječnika, enterologa, istraživača, znanstvenika animatora stručnih medicinskih pothvata i udruga, strasnog entuzijaste, sabirača likovnih umjetničkih djela i umjetnina uopće. Školovao se u Subotici, studirao u Grazu i Parizu, uspješno liječio u zavičaju, teorijsku spoznaju i praksu proširivao u većim europskim središtima, posebice u Londonu a potom u SAD.

Nakon što je promoviran za doktora medicinskih znanosti (1937.) te pripravničkog staža (1938.) imenovan je za sekundarnog liječnika na Odjelu za interne bolesti subotičke Bolnice. O tome je zapisao: »Kao mlad bolnički liječnik s velikim elanom i entuzijazmom, pun ideala i iluzija započeo sam karijeru budućeg interniste… U ratnim godinama koje slede, za mene je postojala samo borba za goli život i opstanak…« Godine 1947. postavljen je za načelnika Internog odjela Bolnice. Osam godina kasnije odlazi u inozemstvo, usavršava se u Londonu u oblasti gastroenterologije i endoskopije u tanošnjoj renomiranoj klinici. Istodobno je honorarni liječnik Ambasađe SFRJ u glavnom gradu Engleske, Nekoliko godina potom je u Washingtonu, i tamo se dalje usavršava u struci.

ZNANSTVENI RAD: Poslije povratka iz SAD, 1959. je opet na čelu Internog odjela subotičke Bolnice. Zajedno sa svojim suradnicima, do tada ovdje zapostavljenu granu medicine – gastroenterologiju – podiže na visok, znanstveni stupanj. Aktivan je ne samo u svojoj specijalnosti, nego i u stručnim udrugama (SLD, dva puta je biran za predsjednika Internističke sekcije SLD-DLV); u suradnji sa svojim kolegama utemeljuje Internističke dane – međunarodni skup liječnika ne samo iz bivše nam države nego i inozemstva. Internistički dani održavani su u Subotici svake godine od 1961. do 1974.

Po mišljenju stručne kritike, novinskih izvjestitelja, a i po kazivanju samoga dr. Vinka Perčića, Subotica je šezdesetih godina minulog stoljeća držala primat u oblasti gastroenterologije, odnosno interne medicine u tadašnjoj Jugoslaviji. Tako je u Subotici prvi puta premijerno prikazano izvođenje tzv. »kinoendoskopije«, bio je to film u boji snimljen u želudcu; prikazan je u svim medicinskim centrima u zemji, te u medicinskim središtima u sedam zemalja Europe. Navedeni podatak, o kojem šira javnost malo zna, zorno kazuje o visokim dometima aktivnosti dr. Vinka Perčića u tuzemstvu i inozemstvu.

Radeći više desetljeća kao liječnik subotičke Bolnice liječio je i izliječio mnogo tisuća pacijenata. Umirovljen je početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, i, nažalost, pomalo a na trenutke i podosta zaboravljen…

»SPOREDNA PREOKUPACIJA«: Možda bi čak bio i zaboravljen da nije imao jednu »najvažniju sporednu preokupaciju u životu« – neutaživu strast da otkriva, vrednuje i sakuplja umjetnine, koja ga je pratila od rane mladosti, razgorevala se u njemu za vrijeme studija i u zrelim godinama uobličila u sustavno učinkovito djelovanje »u stvaranju jedne odista bogato strukturirane zbirke umjetnina domaćih i stranih majstora, na kojoj bi mu mogle pozavidjeti naše i inozemne muzejsko-galerijske ustanove« (Dr. Vinko Zlamalek)

Tijekom cijelog svog života, dr. Vinko Perčić je ostao podjednako vjeran svojoj struci, ali i kolekcionarstvu. Obilazi izložbe, galerije, muzeje, posjećuje prodajne galerije i aukcije: »Sotheby«, »Christie« i druge, gleda, sagledava, bogati dar zapažanja, odbira, te i kupuje umjetnine. Bio je, jednostavnije rečeno, izvanredno djelatan kao sabirač – kolekcionar. Otuda tolika vrijednost njegove zaostavštine. U posljednoj deceniji života našim uglednikom je ovladala jedna sasvim jasno formirana ideja: dugi niz godina sakupljenu i sustavno proširivanu kolekciiu ponuditi gradu.

Prvi korak učinjen u tom pravcu bio je za dr. Vinka Perčića gorko razočarenje. Krajem sedamdesetih odnosno početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, tadašnji predstavnici gradske vlasti bezpogovorno su odbili ponudu dr. Perčića da se od njegove donacije utemelji jedna institucija poput Galerije Pavla Beljanskog u Novom Sadu, koja bi vremenom postala mjesto okupljanja ljubitelja umjetnosti. Premda mnogi znaju, o tome se šuti ili vrlo rijetko ili veoma malo govori, razlozi gradskih otaca bili su rigidno politički. Drugim riječima, odbili su Perčićevu donaciju goleme vrijednosti.

Tek desetak godina kasnije, nakon što je dio umjetnina đr. Vinko Perčić poklonio gradu Zagrebu, i nakon toga što je u Subotici na čelo građa izabrana jedna skupina liberalnijih i razumnijih čelnika, samo tri dana prije smrti dr. Vinka Perčića, grad Subotica je s njim kao donatorom sklopila ugovor kojim je gradu poklonjena veoma vredna zbirka umjetnina, knjižnica i dio stambene zgrade u kojoj je živio i radio.

NERIJEŠENA PITANJA: Od tada je proteklo dosta godina, no, uprkos tome suočeni smo s nizom neriješnih pitanja odnosno problema. Najčešće se spominje realizacija želje darivatelja da se darovana imovina koristi kao javna spomenička vrijednost za kulturne i znanstvene potrebe. Jer, Zavičajna galerija Dr. Vinka Perčića otvorena je 5. svibnja 1996. godine u dijelu zgrade darodavca u ulici Maksima Gorkog 22, u kojoj je u četiri prostorije locirano 130 umjetničkih djela sa mobilijarom enterijera. Ostali dio legata »privremeno« je smješten u prostorijama Muzeja u Gradskoj kući, gdje zbog nedostatka prostora, kao i predviđenih prostornih pomjeranja Muzeja u zgradi Gradske kuće, ostatak legata čeka adekvatan smještaj.

  Radi riješavanja svih neriješenih pitanja u vezi sa darovanim umjetninama, kao i dijelova mobilijara, trebalo bi utvrditi konačni status legata, te kontinuitet u radu Galerije kao ustanove kulture.

  Želja dr. Vinka Perčića, i kao odanog Subotičanina, i humaniste, i Hrvata, bila je da se dio njegove bogate imovine i kolekcija umjetnina ostavi gradu Subotici i njenim žiteljima, i to u vremenu kada tako nešto nije činjeno, niti se to vrijednovalo, štaviše, čak se omlaovažavalo u tadašnjim čelnim strukturama grada. Stoga nam se čini da je potrebno onima koji su poznavali, štovali i cijenili lik i djelo dr. Vinka Perčića, onima koji ga nisu znali, ali i onima koji tek dolaze da spoznaju, pružiti sve mogućnosti da stvaraju, naročito da mladima to bude jedno od ishodišta za budućnost.