Arhiv tekstova
Baština koja živi
Duhovi, tj. blagdan silaska Duha Svetoga na apostole, slavi se pedeset dana nakon Uskrsa. U bunjevačkih Hrvata uz ovaj blagdan, kojega nazivaju i Dove, veže se običaj kraljica. U pitanju je skupina djevojčica i djevojaka odjevenih u nošnju i s kraljičkim krunama, koje simboliziraju proljeće, u pratnji pastira (momaka), koja u povodu blagdana prolazi pjevajući ulicama i, kako se vjeruje, donosi blagoslov obiteljima. Ovaj običaj seže još iz poganskih vremena kada su djeca pjevajući navješćivala proljeće, buđenje i radost.
Običaj kraljica u bunjevačkih Hrvata danas živi u subotičkoj župi sv. Roka, kao i u Tavankutu, što se vidjelo i protekle nedjelje, 23. svibnja, na blagdan Duhova.
Subotica
Nakon sudjelovanja na misi u crkvi sv. Roka, ulicama subotičkog naselja Ker je u nedjelju »ljeljalo« (karakterističan vid pjevanja) deset kraljica, u pratnji dva dječaka – pastira. Sudionice i sudionike su za ovu prigodu pripremile sestra Silvana Milan i Senka Horvat iz HKC-a Bunjevačko kolo. Nedjeljnoj ophodnji prethodila je radionica izrade kraljičkih kruna koju je vodila Nada Sudarević. Kraljice nisu bile samo iz Kera već i iz drugih dijelova grada, a većinom su članice HKC-a Bunjevačko kolo.
One kažu da im je bila čast biti kraljice kao i da su, pripremajući se za nastup, puno naučile o ovom običaju.
»Bile smo odjevene u nošnju i na glavi smo nosile krune koje smo izradile na radionici, gdje smo imale priliku saznati o tomu što ukrasi na krunama simboliziraju. Sljedeće godine ovu ću čast prepustiti nekoj drugoj djevojci da i ona nauči više o ovom lijepom običaju«, kaže članica HKC-a Marija Milodanović.
»Za mene je ovo bio lijep doživljaj. Naučili smo dosta o tom običaju, tekst pjesme nije težak, lako se nauči«, kaže jedna od kraljica Katarina Jurčak.
Tavankut
Običaj kraljica ima lijepu tradiciju i u Tavankutu, koju danas čuva mjesni HKPD Matija Gubec. Kraljice, skupina od osam cura i dva pastira, su i ove godine sudjelovale na blagdanskoj misi, a nakon toga pjevale kraljičke pjesme ispred crkve. U popodnevnim satima »ljeljale« su tavankutskim sokacima te obišle nekoliko obitelji. Današnji članovi Gupca s ponosom održavaju ovaj običaj, a voditelj folklornog odjela Darko Prćić potiče mlade da u njemu aktivno sudjeluju i da o ovom, kao i o drugim običajima, članovi što više nauče.
Jedna od ovogodišnjih tavankutskih kraljica Marijana Gadžur izražava zadovoljstvo što je sudjelovala u očuvanju ovog običaja.
»Kada vidim ta divna stara lica kako se smješkaju dok nas gledaju kako pjevamo pjesme, pjesme koje su one nekad pjevale, bude mi drago i milo oko srca. Kada obilazimo kuće, domaćini nas dočekuju pitanjem ‘čija si ti’, gdje mi odgovaramo imenima naših dida i baka, pa u smijehu razgovaramo o tome kako ih oni znaju i što su prije zajedno radili kao djeca. Smatram da je biti kraljica ogromna čast«, kaže ona.
Običaj kraljica prakticiraju i šokački Hrvati. Najpoznatije su »ljelje« iz sela Gorjani kod Đakova, čiji je običaj proljetnoga ophoda 2009. upisan na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.
D. B. P. / I. D.
