Kad je prošlog petka u posjetu, koji je trajao dulje od dva sata izaslanstvo čak četiri sindikalne organizacije RTV Novi Sad »informirala« predsjednika pokrajinske Skupštine Nenada Čanka o razlozima najavljenog štrajka, malo se tko sjetio da je negdje oko novogodišnjih praznika upravo predsjednik vojvođanskog parlamenta, gostujući u emisiji Milovana Nedeljkova, najavio ili barem inspirirao upravo ovakve oblike angažmana. Gospodin Čanak se na pitanje Nedeljkova, koji je i glavni urednik Informativnog programa TV Novi Sad, što će biti s televizijom u kojoj upravo gostuje odgovorio kontrapitanjem: »A, šta ste vi kao zaposleni učinili da sa njom nešto bude ?«.
Uz malo pretjerivanja moglo bi se tvrditi da su zaposleni u ovoj medijskoj kući ozbiljno shvatili predsjednika Čanka i odlučili da stvari uzmu u svoje ruke. Štrajkači naime traže da se stavi izvan snage nezakonito donijeti Pravilnik o JP RTS i da se suspendira famozni popis s prekobrojnim radnicima čije je javno objelodanjivanje i bilo inicijalni pokretač ovih događaja, zatim da se nastave pregovori oko donošenja pojedinačnih kolektivnih ugovora JP RTS, kao i da se dostave informacije o načelima i mjerilima za utvrđivanje tehnoloških viškova, te da se izradi nova sistematizacija radnih mjesta. Štrajkači se također zalažu za hitno sprovođenje Zakona o radiodifuziji.
Na posljednjem zboru radnika prisutni su gotovo jednoglasno, uz pomenute zahtjeve, zatražili i ostavku generalnog direktora Aleksandra Crkvenjakova i direktora RTV Novi Sad Petra Jovanovića, kao i ostavke svih članova UO RTS-a.
Prošlog petka predsjedniku Skupštine Vojvodine ponovno je postavljeno pitanje, koje ne mora biti baš samo političko: čija je zapravo RTV Novi Sad?
Predsjednik Nenad Čanak, koji je pred više od godinu dana onako spektakularno pred tv kamerama te iste televizije razlupao tablu RTS-a u petak je odgovorio: »Nije tačno da je nadležnost RTV Novi Sad vraćena Vojvodini Omnibusom, jer nam nisu vraćeni izvori finansiranja. Obezbeđivanje novca je pitanje obezbeđivanja mogućnosti finasiranja Vojvodine uopšte, a to je pitanje postojanja i opstojanja AP Vojvodine uopšte.«
Pitanje prekobrojnih u RTV Novi Sad, odnosno pitanje načela na temelju kojih će se njihov broj odrediti, tako je postalo prvoklasno političko pitanje o autonomiji Vojvodine. Nije slučajno što baš na mediju kakav je regionalna televizija (vidljiva u cijeloj Pokrajini) medijska sloboda i autonomija iniciraju političku priču. Isto tako nije slučajno da se
upravo sada promovira projekt o regionalnim TV stanicama po Vojvodini, što je inače sustavno rješenje koje predviđa novi zakon o radio-difuziji, ali je jedini problem što se pomenuti zakon još ne primjenjuje, a RTV Novi Sad još, koliko znamo, postoji, pa bi joj onda barem trebalo principijelno omogućiti »ili da živi ili da mre«.
