Arhiv tekstova

Aland, finski mini arhipelag sa švedskim življem od 20.000 ljudi i s punom autonomijom od 1921. godine, kad je postao dio Finske – 75 narijetko naseljenih ribara i još tisuća golog sitnog otočja – najozbiljnije je zaprijetio Europskoj uniji da će istupiti iz ove »krovne« organizacije u koju svi siromasi toliko žele, jer im je puna kapa zabrana koje stižu iz Bruxellesa, a najvažnije je dakako zabrana lova (čitaj: krivolova!) i zamislite, katastrofa za pučanstvo, zabrana trgovine i ušmrkavanja burmuta, a od trgovine ovom slasticom za ljubitelje čudnovatog nikotina, na trajektima, uglavnom žive. Divan fermentirani prah najfinijeg duhana koji se ušmrkava u nos, što još postoji samo u francuskim i engleskim klasičnim romanima. Ali njima, Olandima, kako se fonetski nazivaju, jer nitko ne kaže finski Ahvenanmaa, trgovina burmutom tj. tim smrvljenim duhanom što je delikates za seljake pa i gospodu tamo, predstavlja gotovo jedinu zaradu. 

Budući da sam uvjeren kako će Christian Schwarz-Schilling ugurati za pet godina BiH u EU, mogu zamisliti revolt i očaj Hercegovaca kojima bi EU zabranila proizvodnju i prodaju »škije« i »Flora« za dobre novce, pa još iz šverca (svi znate »Prosjake i sinove«). E, nije se majci rodio tko bi Hercegovcima zabranio gajenje duhana, javno ili tajno, pa mogu razumjeti i nezadovoljstvo mirnih Šveđana seljaka i ribara s Alanda iz Finske, koji to »krvavo« preprodaju i hoće natjerati Europsku uniju da im to i dalje bude dozvoljeno jer je to »snus« (tako se zove taj burmut tamo), kad je već Švedskoj dozvoljeno da »progura« uživanje snusa kao »dio narodne baštine«. Olandi traže da se ista pravila primijene i na njih. Uspjet će, vidjet ćete!                                                    Po svemu sudeći anglo-američka literatura uzima novi smjer, jer po svemu sudeći »odzvonilo« je postmodernizmu i ljudi traže nešto novo, posebice zaljubljenici u knjige i čitanje. Tako su se dva engleska pisca, Blincoe i Thorne proglasili za nove puritance (čistunce) i izdali o tomu manifest, kako treba ubuduće, za novi milenij, pisati Manifest novih puritanaca:

Mi smo prije svega pripovjedači i posvećeni smo pripovjednom obliku.

Prozni smo pisci i prozu smatramo dominantnim oblikom izražavanja. Iz tog razloga se klonimo poezije i svake vrste pjesničke slobode.

Iako priznajemo vrijednost žanrovske proze, kako klasične tako i moderne, uvijek ćemo biti usmjereni prema novim mogućnostima i podrivanju postojećih žanrovskih očekivanja.

Vjerujemo u tekstualnu jednostavnost i prisežemo da ćemo izbjegavati sve postupke pripovjednog glasa: retoriku, autorske komentare.

U ime jasnoće, pridajemo važnost vremenskoj pravocrtnosti te izbjegavamo: analepse, dvostruke temporalne strukture i pro lepse.

Vjerujemo u gramatičku jednostavnost i izbjegavamo kompliciranu interpunkciju.

Svjesni smo činjenice da su objavljena djela povijesni dokumetni. Kao fragmenti našeg vremena svi su naši tekstovi datirani i smješteni u današnje vrijeme. Svi proizvodi, mjesta, umjetnici i predmeti koje imenujemo su stvarni.

Kao vjerni prikaz sadašnjosti naši će tekstovi izbjegavati bilo kakvo nevjerojatno i nespoznatljivo nagađanje o prošlosti ili budućnosti.

Mi smo moralisti, stoga svi naši tekstovi sadrže prepoznatljivu etičku stvarnost.

Bez obzira na sve navedeno, naš cilj je dosljednost i cjelovitost izričaja, iznad i onkraj bilo kakve podređenosti obliku.

Eto vam jedan Manifest (nije baš onaj »komunistički«), pa razmislite drage kolege književnici, pisci svih vrsta i žurnalisti-novinari, o etici ovog pravca književnosti i do kada će to potrajati, jer ljudi uvijek izmisle nešto novo, premda najviše volim dobru melodramu s prvorazrednim holivudskim glumcima: modu, eleganciju, glamour i camp!