Arhiv tekstova
Sve po zakonu
Ovu frazu danas često čujemo u iskazima naših vodećih političara, stavlja se u kontekst: »mi danas radimo sve po zakonu, a oni prije nas (na vlasti) sve su radili protuzakonito i samo su pljačkali narod«. No, da krenemo od početka, recimo od oko prije 3700 godina, kada je po istraživanjima nastao prvi (pronađeni) u kamen urezani pisani zakon babilonskog vladara Hamurabija, koji obuhvaća stvarno, obligacijsko, bračno, porodično, nasljedno, kazneno i procesno pravo. Njega su na donošenje zakonika ovlastili sami glavni bogovi. »U usta ljudi stavio sam pravo i pravdu, stvorio sam blagostanje podanika«, kaže Hamurabi u preambuli zakonika. Da napomenem, preambula je izuzetno važna stvar, npr. u vrhovnom zakoniku, što se kod nas zove i Ustav Srbije. Naravno, u suvremenim civilizacijama ne biraju bogovi čovjeka koji će štititi i eventualno stvarati zakon. Biramo ga mi, sada ne kao podanici, nego kao ravnopravni odrasli građani/ke, kao birači. Naravno, to pravo ne moramo koristiti (što većina birača i čini). Iduće godine sigurno će biti održana dva biranja: za predsjednika Republike i za grad Beograd. Trenutno ima spora oko izbornog zakona, što nimalo ne čudi, jer prema EU stručnjacima oko primjene prava ima kod nas malo krupnijih nedostataka. Primjera radi: neki službenici se ponašaju kao da su bogovi kada čovjek treba dobiti dozvolu za gradnju ili kada treba vratiti nezakonito otetu zemlju. No, vjerujem da ćemo u dogledno vrijeme i to riješiti. Osim pisanog zakona, postoje i zakonitosti prirode i društva, koje su ipak, uz određene pretpostavke, promjenjive. Kako je rekao jedan stari Grk, Heraklit: »panta rhei« (sve teče, sve se mijenja). Ništa nije vječito osim mijenjanja. Evo nekoliko primjera.
»Ipak se kreće«
U »mračnom« srednjem vijeku smatralo se da je Zemlja centar našeg svijeta i da se svi planeti, poput Sunca, vrte oko nje (geocentrična teorija). Jedan dominikanski fratar, Giordano Bruno, tvrdio je da su zvijezde zapravo daleka sunca (nismo mi jedini) i da je univerzum beskonačan. Usput je žestoko kritizirao i Katoličku crkvu. Na koncu, poslije osam godina istrage inkvizicija ga je osudila na smrt na lomači. Danas njegov spomenik stoji usred Rima na trgu Campo de Fiori. Jedan ruski matematičar, Nikolaj Lobačevski, također se bavio beskonačnošću; nasuprot petog Euklidovog zakona u geometriji, koji kaže da se dvije paralelne crte nikad ne ukrižaju, on je tvrdio da se one sijeku u beskonačnosti. U njegovo doba smatrali su ga pomalo ludim, a danas se njegova teorija naziva »hiperbolična geometrija«, koja je omogućila proračun svemirskih putovanja. Talijanski fizičar, pronalazač Galileo Galilei, također je došao u sukob s inkvizicijom kada je objavio »heliocentričnu teoriju«, tj. da se Zemlja kreće oko Sunca, a Mjesec oko Zemlje. Na koncu, na sudu je morao povući sve svoje tvrdnje što je potvrdio i vlastoručnim potpisom. Poslije je morao živjeti u kućom pritvoru, gdje je i umro. No, postoji priča da je izlazeći iz sudnice izjavio: »Eppur si muove« (ipak se kreće).
Ovi spomenuti ljudi su samo »istrgnuti« iz mnoštva filozofa, matematičara i ostalih naučnika koji su stvorili današnji pogled na svijet oko nas.
»Zakoni naše politike«
Najviše me nerviraju ljudi koji kažu »mene politika na interesira« iz raznih razloga. Zapravo, nisu ni svjesni da je i to dio politike. Recimo, zbog legitimiteta predstavničkog doma, skupštine. Naš Dvostruki Predsjednik je izveo dobar politički manevar kada je s predstavnikom »oporbe« stvorio dogovor o ujedinjenju ili nešto slično. Sada ima siguran dvotrećinski broj zastupnika za promjenu Ustava, o čemu se duže vrijeme govori. Iskreno govoreći, smatram da mu uopće nije lako. Na predsjedničkim izborima nema oziljnog konkurenta, svi mogući su već diskreditirani, ali problem je Beograd. Ako tamo izgubi SNS, onda je Dvostruki u ozbiljnom problemu. Na vratu su mu i međunarodni pregovori, »ogromni pritisci« o kojima svakodnevno govori, ali zasad je on poput kositrenog vojnika iz bajke: nitko ga ne može primorati da potpiše ono što mnogi moćnici od njega traže. Zasad ga brani najviši zakon – Ustav. Ali, nije donijet zakon o posebnom statusu južne pokrajine, kasni se samo 16 godina. Nedavno je izjavio da je on protiv mijenjanja postojećih granica, koje su UN priznale. Znači, u čuvenom »dijalogu s Prištinom« otpada nagađana verzija mnogih, podjele teritorija. Ima problema i unutar svoje partije, jer jedan visokopozicionirani član je osumnjičen. On kaže da »nije za čistku« (uklanjanje političkih protivnika), neka odluči glavni odbor i skupština stranke, jer je on za demokraciju! Ili: sve po zakonu.
