Arhiv tekstova
Krancle i deverovi u sremačkoj svadbi
Fotografija krancla i deverova u današnjem tjedniku je iz svadbe Ivice i Katice Čulinović iz Surčina. Fotografija je snimljena 30. kolovoza 1976. godine i dana nam je iz obiteljskog albuma Katice Naglić. Na fotografiji stoje s lijeva na desno: Josip Gacik, Jelica Gacik, Nikola Naglić, Anica Spišić, glavni djever – mladoženjin brat Nikola Čulinović, Anica Katić, Zlata Naglić, glavna krancla – mladoženjina sestra od ujaka Katica Naglić (nema rođenu sestru), Snežana Crvenka. Čuče s lijeva na desno: Ilija Smolčić, Marko Naglić, Gordana Puzavac, Marinka Naglić, Katica Čulinović i Zlatko Naglić. Ovo svakako nisu sve krancle i djeverovi s ove svadbe.
Određene dužnosti
Svaku sremačku svadbu, osim mladenaca i kumova, krase krancle i deverovi. Oni su najveseliji gosti i svojom veselošću doprinose atmosferi na vjenčanju. Krancle su mladine i mladoženjine sestre, neudane djevojke. Djeverovi su mladina i mladoženjina braća, neoženjeni momci. Glavni djever s mladine, odnosno mladoženjine strane, je njihov rođeni ili najbliži brat. Glavna krancla s mladine, odnosno mladoženjine strane je rođena ili najbliža sestra, u slučaju da nemaju rođenu sestru.
»Zaduženja krancli i djeverova su poznata od pamtivijeka. Krancle i djeverovi pozivaju kumove, rođake i prijatelje u svadbu. Oni koji žive u drugom mjestu pozivaju se nekoliko tjedana ranije. Kod njih se nekada išlo okićenim fijakerom, a kasnije automobilom. Fijakeri i konji su bili okićeni vezenim ručnicima. U drugo mjesto ide manji broj krancli i djeverova, obično najbliže sestre i braća do drugog koljena. Svatovi iz sela su se pozivali dan prije svadbe. Oni su u pozivanje svatova uvijek išli okićeni ‘košuljama’ i ‘haljinama’ i naravno ružmarinom uz muziku. U selu su išli pješice, pjevali bi, igrali i ‘kerili se’. Njih predvodi glavni djever. On nosi čuturu s rakijom ukrašenu nekada vezenim ručnikom, bijelim domaćim platnom za košulje i ružmarinom, a kasnije je čutura ukrašena kupovnim ručnikom. Najprije se ide kod kuma, a zatim kod starog svata pa nadalje, po važnosti gostiju. Kada se dođe kod domaćina koga pozivaju u svatove, tu je širom otvorena kapija. U kuću se ulazi sa svirkom i pjesmom. Pjevale su se vesele sremačke pjesme. Glavni djever u ime mladoženjinog oca poziva domaćine u svadbu naglašavajući vrijeme i dan svadbe. Zatim pruži čuturu i domaćin otpije gutljaj rakije i nazdravi mladencima. Domaćica donese ručnik i veže na čuturu. Na kraju dana, kada se vraćaju u mladoženjinu kuću, svi djeverovi i krancle obično idu unatrag, zagrljeni, okrenuti k muzici i ‘kere se’. Darovani ručnici se poklanjaju mladencima«, prisjeća se Katica Naglić.
Krancle su uz pjesmu plele vijence od cvijeća kojima su dan uoči svadbe kitile kapiju i ulaz na kući. Okićena kapija ili ulaz na kući je bilo obilježje da je u toj kući svadba.
Lažne mlade
Ukoliko su mladenci iz istog sela, svatovi su išli pješice od mladoženjine do mladine kuće. Ako su bili iz različitih mjesta, išlo se konjima i kolima koja su bila paradno okićena. Djever s mladine strane prodaje mladu, a s mladoženjine strane djever kupuje mladu.
»Kada dođu u mladinu kuću, djever i mladoženja traže da se izvede mlada i tada se izvode lažne mlade. To su muškarci ili starije žene, čak bake koji su nakaradno odjevene u bijelo i s bijelom firangom prebačenom preko lica. Izvodi se jedna do tri lažne mlade i nude se mladoženji. On tvrdi da to nije njegova mlada, onda mu nude drugu pa treću. Sve vrijeme dok izvode lažne mlade, djeverovi se pogađaju i cjenjkaju. Kada se konačno dogovore, mladin najbliži brat, djever s mladine strane, izvodi mladu i preuzima ju glavni mladoženjin djever. Oba djevera ili samo mladoženjin vodi mladu u crkvu na vjenčanje. Mladoženju na venčanje vodi njegova glavna krancla. Ja sam dva puta bila glavna krancla, najprije kod bratića, jer on nije imao rođenu sestru, a onda sam bila i mom rođenom bratu glavna krancla«, kaže Naglić.
S. D.
