Petar Šarčević – prvi veleposlanik Hrvatske u SAD-u
Zahvaljujući ljubaznosti Franje Mernjaka, nekdašnjeg glasovitog direktora poslovnice Kompasa u Subotici i njegovog osobnog prijatelja, javnosti iznosimo jednu posve privatnu fotografiju Petra Šarčevića, prvog hrvatskog veleposlanika u Sjedinjenim Američkim Državama. Rođeni Subotičanin (26. travnja 1941.), osnovnu školu i Gimnaziju završio je u svom gradu, dok je diplomski studij pravnih znanosti okončao u Zagrebu. Poslijediplomski studij na temu eurointegracija završio je 1968. godine na Europa Institutu (Amsterdam) kao stipendist nizozemske vlade, a ovaj fotos datira upravo negdje iz toga vremena. Naime, njegov autor Franjo uslikao je Petra u Vogošći pokraj Sarajeva kada su skupa išli u kupovinu u tadašnje vrijeme vrlo ozbiljnog i respektabilnog automobila NSU princ.
Odvjetnik i doktorand
Pravosudni ispit položio je 1969. godine, te je nakon očeve smrti nastavio voditi obiteljski odvjetnički ured u Subotici. Usporedo je nastavio s jurističkim usavršavanjem i kao stipendist Rheinland – Pfalza 1973. godine s temom koja se bavila pravnim statusom top menadžera u sovjetskom, mađarskom, jugoslavenskom i njemačkom pravu doktorirao na sveučilištu Johannes Gutenberg u Mainzu. Boravak u poznatom njemačkom gradu, uz najviše pravničko zvanje, donio mu je i sudbinski susret s budućom životnom družicom i kolegicom po zvanju Susan Goo-ding, koja je već sljedeće, 1970. godine, postala prof. dr. Susan Šarčević. Nakon deset godina aktivnog bavljenja pravosudnom praksom, dr. Šarčević napušta Suboticu, jer se otisnuo u profesorske vode postavši docentom Međunarodnog privatnog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci. Zvanje izvanrednog profesora stječe 1981., a kao redoviti profesor potvrđen je 1998. godine. U međuvremenu je obnašao dužnost dekana Pravnog fakulteta (1986.-88.), kao i rektora Sveučilišta u Rijeci (1989.-91.).
U svom in memoriam tekstu (objavljenom u povodu smrti Petra Šarčevića u Hrvatskoj riječi ) još jedan naš nekadašnji diplomat Naco Zelić navodi brojne značajne aktivnosti koje su krasile jednu briljantnu pravničku karijeru.
»Od 1979. do 1991. djelovao je kao arbitar pri Spoljnotrgovinskoj arbitraži Gospodarske komore Jugoslavije. Tijekom 1980. i 1981. pet je mjeseci kao stipendist boravio na T. M. C. Asser Institutu u Hagu, a 1987. i 2003. po mjesec dana na Max Planck institutu u Hamburgu. Godine 1983. izabran je kao jedan od pet svjetskih znanstvenika u konstituirajuću grupu Institut Suisse de droit comparé u Lausanni, gdje je do 1986. bio znanstvenim suradnikom. Od 1990. do 1994. bio je direktor za znanstveni rad u Association of Legal Science u Parizu. Od 1992. arbitar je Stalnoga izabranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu. Od 1997. do 2000. godine djelovao je kao predsjednik International Society of Family Law. Od 1997. izabran je za člana Institute de Droit International, najuglednije udruge za međunarodno javno i međunarodno privatno pravo, koja broji samo 132 redovita i pridružena člana iz cijeloga svijeta. Utemeljitelj je poslijediplomskih tečajeva iz međunarodnoga ugovornoga trgovačkog prava, te organizator, direktor i predavač na 11 tečajeva održanih u okviru međusveučilišnoga centra u Dubrovniku od 1985. do 2001. Na riječkom Pravnom fakultetu organizirao je 2000. u suradnji s IRZ Stiftung iz Njemačke poslijediplomski studij iz prava europskih integracija, a 2001. je u suradnji s Juristische Fakultet TU iz Dresdena, održao tečaj njemačke pravne škole. Organizirao je i više međunarodnih pravnih skupova u Opatiji, Tokiju, Parizu, Jeruzalemu, Zagrebu i Berlinu.«
Prvi hrvatski veleposlanik u SAD-u
Njegov osebujni životni put nije ostao nezamijećen od državnog vrha Hrvatske i dr. Petar Šarčević postao je 1992. godine prvim hrvatskim veleposlanikom u Sjedinjenim Američkim Državama. Za četiri godine mandata u Washingtonu postavio je čvrste temelje hrvatske diplomacije, uspješno ispreplićući mrežu brojnih veza s diplomatskim predstavništvima drugih država i brojnim međunarodnim organizacijama, te razgranatom hrvatskom iseljeničkom zajednicom na američkim prostorima. Imenovan je čak i počasnim članom savezne države Louisiane, a 1992. godine kao član hrvatske delegacije sudjelovao je na Mirovnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji koja je održana u Londonu i Ženevi, te 1995. godine na glasovitoj Mirovnoj konferenciji u Daytonu kada je i potpisan istoimeni sporazum. Nakon isteka američkog mandata, od 1996. do 1999. godine obnašao je dužnost hrvatskog veleposlanika u Švicarskoj i Lichtensteinu, nakon čega se vratio pravnoj znanosti i profesuri na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.
Nažalost, kratka i teška bolest rano je prekinula njegov briljantan životni put 25. lipnja 2005. godine u Zagrebu.
D. P.