Priče Hrastove ulice
U dvorištu obitelji Gabrić u Hrastovoj ulici, neposredno uz kuću i uličnu ogradu, postoji ogroman hrast koji svojom raskošnom i visokom krošnjom privlači pozornost i brojna pitanja o starosti drveta, jer nadvisuje sve kuće i drveća u okruženju. Povijest jakog i lijepog stabla znaju vlasnici ove kuće: prije šest do sedam desetljeća – godinu ne znaju točno – Terezija Gabrić, koja je ovdje živjela, posadila je žir. Iz ploda je nikla mladica koja se sporo razvijala... A onda je hrast počeo naglo rasti u visinu i širinu, iznad krova kuće i svega u okruženju.
Ipak, nije po ovom hrastu Hrastova ulica ponijela ime... Isti naziv ulice postojao je desetljećima prije stabla koje danas privlači pozornost. Evo što kažu povijesni dokumenti:
Uz Put Jovana Mikića, između Hrastove i Cvijićeve ulice, nekada se protezao veliki plac u vlasništvu Akcionarskog društva Hrast koje je proizvodilo drvene dijelove za vagone, a osnovano je 1923. godine. Prije izgradnje radionica za ovu proizvodnju, tamo je bila drvara. U to vrijeme, preciznije od 1925. godine, počinje intenzivna izgradnja tri gradska kvarta »preko pruge«; to su danas Željezničko naselje, Kertvaroš i Novi grad. Urbanizirane nove ulice ubrzo dobijaju imena, što je prikazano na karti grada iz 1928. godine, čiji je isječak u prilogu. Vjerojatno je poduzeće Hrast na velikoj površini na uglu ulice, kao oblik toponima, pružilo inspiraciju za naziv Hrastove ulice. Šire poznata imena tvrtki i različitih institucija često su tada korištena u nazivima ulica, pa se tako ona u kojoj se nalazila kožara, službeno zvala Kožarska ulica. Pojedine ulice s karte iz 1928. godine, začudo, i danas nose ista imena, kao što su spomenute Hrastova i Cvijićeva, zatim Pavlovačka, Šantićeva, Teslina...