Arhiv tekstova
Kršćani u svijetu
Povijest je pokazala da nije lako biti kršćanin. Iz iskustva znamo da je onaj tko je istinski Kristov sljedbenik drugačiji od svijeta i kao takav nailazi na odbacivanje i osudu. Treba li ustrajati po svaku cijenu u svojoj kršćanskoj drugačijosti? Što Krist od nas želi i zna li on koliko je teško biti kršćanin i njegov navjestitelj?
Molitva je najsnažniji štit
Isus, prije nego je otišao k Ocu, šalje svoje učenike da naviještaju radosnu vijest po svem svijetu. Poslanje koje im je povjerio ne odnosi se samo na navještaj riječju nego i načinom života. A znao je Isus, a i sada zna, da biti istinski kršćanin u svijetu nije ni malo lako. I sam je osjetio na svojoj koži dokle može ići odbacivanje od svijeta. A ide do mržnje i smrti na križu. I apostoli su na svojoj koži osjetili što znači biti odbačen i koja je cijena nesuobličavanja svijetu.
Isus, svjestan opasnosti kojoj će njegovi učenici biti izloženi, moli za njih: »Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga« (Iv 17,15). Njegova molitva je štit za njegove učenike. Možda će netko pomisliti da to i nije neka zaštita, no to je velika zabluda. Isus zna koja je vrijednost molitve, te da je to najbolja pomoć. Svaki ustrajni molitelj može posvjedočiti njezinu snagu. Jedino nas molitva može zaštititi pred snagom zla, jedino preko nje možemo osjetiti utočište i sigurnost u Bogu. Molitva je kršćaninova snaga za opstanak u svijetu, ona mu daje postojanost i zaštitu pred zlom koje ga vreba. Molitva nas neće zaštititi od patnje, jer kršćanin mora nositi svoj križ, ali će zaštititi našu vjeru. Učinit će je postojanom i snažnom, a mi ćemo biti istinski Kristovi svjedoci koji će moći njemu privući i one odlutale. Kršćanska snaga i moć skrivaju se u ustrajnoj i poniznoj molitvi, koja je nit kojom smo u stalnoj vezi sa Spasiteljem. Stoga molitva nije samo vjernikova obveza, ona je njegova potreba, jer bez nje ostajemo bez Božje zaštite, bez utočišta i sigurnosti.
Ustrajati u poslanju
U svijetu se ne cijene duhovne vrijednosti, jer one često ugrožavaju profit i udobnost modernog čovjeka. Zato oni koji ističu duhovne vrijednosti nisu poželjni, jer uznemiruju sve one koji na te vrijednosti žele zaboraviti. I proroci su zato proganjani i ubijani, jer su uznemirili savjesti, a to nije bilo poželjno. Ni danas nije poželjno uznemiravati savjesti onih koji žele zaboraviti na duhovne vrijednosti. I danas to dovodi do suvremenih oblika progona i odbacivanja, ali kršćani se moraju s time susresti.
»Ja sam im predao riječ tvoju i svijet ih zamrzi« (Iv 17,14). Dakle, Isus je svjestan položaja svojih učenika, ali on od njih ne očekuje da se suobliče svijetu već moli da ustraju u svome poslanju. Jer, Kristov učenik mora biti drugačiji, po njemu se mora poznati da pripada Kristu, makar zbog toga bio izložen porugama i odbacivanjima. To je nekada jedini način da donese svjetlo u svijet.
Kršćani moraju uvijek ostati »u Isusovu imenu«, moraju biti »posvećeni u istini«, pokretač njihova života mora biti i ostati Krist. U suprotnom, postajat će sve sličniji svijetu i ono Kristovo postajat će sve manje vidljivo. Zato danas imamo toliko mnogo kršćana, a kršćanstvo je u svijetu jedva primjetno. Mnogi se još smatraju Kristovima, iako su polako njegov nauk zamijenili onim što svijet smatra poželjnim, svoje glavne životne odluke ne donose u svjetlu vjere. Molitvom jačajmo svoju vjeru i borimo se da ne postanemo takvi već da svi mogu u nama prepoznati Kristove učenike.
