Arhiv tekstova
Ljubav je ženskoga roda
Ukupno 124 pjesme u nedavno objavljenoj novoj zbirci poezije Zvonimira Nemeta Sjaj tišine nisu svrstane u cikluse ili motivske skupine nego ih je autor odlučio poslagati po abecednom redoslijedu. Nemetovi stihovi su, kako je u predgovoru napisala doktorica medicine iz Novog Sada Vesna Matić, kratki, jasni, zašiljeni, vretenasti, s virtuoznim završetkom u naslovu kao početku i završetku spoznaje koja je prošla kroz srce i ostavila pečat u duši kao sjajni dukat na vratu ljubljene žene.
»Sve na njoj postoji da njega dočeka, da ga daruje, da mu se preda i dosanja sve zamišljene sne i dodire. Priroda, poput sunca i vjetra, izvora i proljetnog cvijeća, samo je u funkciji da ukrasi i uljepša ljubavni ples u tišini i dubini očiju koje se vole«, napisala je Matić.
Motiv ljubavi, vidljivo je to u svim pjesmama, značajka je autorova pjesničkog razvitka, vidljiva i u prethodnome pjesničkom zbroju, u zbirci pjesama Treptaj duše iz 2019. godine. Pjesnički je izričaj u ženskome rodu. Na to se osvrće i autorica predgovora:
»Valjalo bi djelo usporediti sa sličnim književnim djelima, ali sličnih djela ne nalazim u kojima pjesnik muškarac piše u ženskom rodu sve pjesme u zbirci… Usporediv je samo sa sobom, s već objavljenom petom knjigom pjesama Treptaj duše koja je istovrsna avantura, putovanje u dubine i zanosne visine ljubavi, putovanje kojim je pjesnik spasio svoju ljubav od svih prepreka i banalnosti«.
Nemet je rođen u Inđiji 1952. godine. Svoje umirovljeničke dane provodi u Dugom Selu, pišući pjesme i slušajući neke od njih koje su uglazbljene, a također čekajući prigodu da svoje stvaralaštvo predstavi i u svojem rodnom kraju, u Srijemu.
M. T.
