Arhiv tekstova
Ljubav i kršćanski život
O ljubavi se u modernom svijetu mnogo govori, ali kao da je sve manje ima. Često se zapitamo gdje je ljubav u međuljudskim odnosima, kada slušamo i gledamo što se sve oko nas događa. Skeptici će reći da ljubavi nema, ili je dobro skrivena, međutim Isus poručuje upravo suprotno. A oni koji je trebaju učiniti vidljivom u svijetu nisu nitko drugi nego mi – kršćani.
Zapovijed ljubavi
Evanđelist Ivan mnogo govori o ljubavi u svome evanđelju i u svojim poslanicama. Ljubav je nešto bez čega čovjek ne može živjeti, jer mu je potrebno i da voli i da bude voljen. Ako je u ljubavi uskraćen, to se odražava na njega te postaje nesretan, a zbog toga i loš. Stoga je ljubav tema koja je uvijek aktualna. Međutim, Ivan prenosi Isusove riječi koje nas mogu zbuniti: »Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge« (Iv 15,17). Može li se ljubav zapovjediti? To je nešto što dolazi iznutra i čovjek nema nad tim kontrolu. Ipak, Isus nam zapovijeda da ljubimo jedni druge. Njegovu zapovijed ne možemo uzeti izolirano od svega onoga što je prije nje rekao. Prije nje nas je podsjetio što je učinio za svoje učenike: »Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas«… »Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!« (Iv 15,9.12). Tako shvaćamo da nas Isus zapravo želi podsjetiti da je ljubav životna veza Oca i Sina, na jednoj, te Sina i onih koje mu je Otac dao, na drugoj strani. Stoga je posve logično da samo ona može jamčiti pravo zajedništvo učenika.
Ivan u poslanici temu ljubavi razvija i dalje, ističući da je ona božanskog podrijetla, jer Bog je sama ljubav. »Ljubljeni! Ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.« (1Iv 4,7-8). Ovo je najkraća i najbolja definicija Božje biti koju nam daje Sveto pismo: »Bog je ljubav.« No, to nije rečeno u sklopu učenja o Bogu već o čovjeku i njegovom ponašanju. Ako zapovijed ljubavi proizlazi iz same biti Boga koji ljubi čovjeka, onda ta zapovijed nije samo neki dodatak vjeri nego je ona njezin sadržaj.
Isusovi prijatelji
Isus zna da se ljubav ne dokazuje tek nekim trenutačnim izljevima osjećaja, već vjernošću ljubljenoj osobi. Stoga je ljubav učenika prema Isusu očitovana vjernošću njegovim zapovijedima i spremnošću te zapovijedi vršiti. Koliko su njegova očekivanja od učenika velika govori i činjenica da ih naziva prijateljima: »Vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga« (Iv 15,15). Iz iskustva znamo da prijateljstvo obvezuje. Za prijatelja uvijek moramo imati vremena, razumijevanja, pažnje. Upravo to Isus očekuje od svojih učenika, a to je ono po čemu će oni donijeti rod u ovome svijetu, po čemu će svi poznati da su njegovi učenici. Spoznaja da je Isus prije ljubio njih i da ih je nazvao svojim prijateljima je pokretačka snaga učenicima da se ne boje svojih ljudskih granica i slabosti, jer će ih Isus u svemu pratiti, oprostiti im i pomoći da nastave kao njegovi prijatelji.
I mi smo Kristovi prijatelji koji se trebaju oduševiti njegovom zapovijedi ljubavi i tu ljubav učiniti vidljivom u svome svakodnevnom djelovanju. Na nama je da ljubav ne postane i ne ostane tek neka otrcana riječ iza koje ne stoji ništa. Po nama je svijet treba upoznati i osjetiti. No, bez povezanosti s Kristom nemamo što pružiti svijetu, a po njemu postajemo svjedoci njegove ljubavi. To je životni program, a ne tek trenutno raspoloženje.
