Arhiv tekstova

Đak generacije u slankamenskoj osnovnoj školi 2001. godine, zatim jedan od najboljih maturanata u inđijskoj gimnaziji 2005., danas je student prve godine Stomatološkog fakulteta na Zagrebačkom sveučilištu, nakon položenog razredbenog ispita sa najvećim brojem bodova. Zatekli smo ga u svom domu u Novom Slankamenu na, kako nam je rekao, »osobnom mini-odmoru« od nekoliko dana, koji je iskoristio za posjet obitelji i prijateljima u zavičaju. Nikola Džakula samo je jedan od pripadnika kolonije studenata Hrvata iz Vojvodine, koji su iskoristili mogućnost školovanja u matičnoj državi. Razgovor je vođen neposredno pred povratak u njegov novi dom, studentski dom »Stjepan Radić« u Zagrebu.

4Budući da se bliži upisni rok za nove studente, bit će zanimljivo Vaše prošlogodišnje iskustvo. Kako ste se odlučili za studij u Hrvatskoj?

Prve informacije sam dobio od prijatelja Darijana koji je već studirao u Zagrebu. No, nisam od prve povjerovao u istinitost tih informacija. Bilo je predobro, za moje shvaćanje, odnosno mislio sam da se to ne može svakome dogoditi, da je za takvo što potrebna »veza«, što li. Na moju sreću, u mom mjestu, u susjedstvu, živi potpredsjednik HNV-a za Srijem, tako da sam otišao kod njega na razgovor i on mi je dao sve relevantne informacije, uputio me na ostale dužnosnike Vijeća izravno zadužene za oblast obrazovanja, osobito za upis na fakultete i čitava je stvar dobila na ozbiljnosti. Doznavši za uvjete pod kojima se može studirati u Hrvatskoj, za mene više nije bilo nikakve dvojbe, a niti sumnje glede odluke o studiju. Odlučio sam: ovo je za mene idealna prilika koja se ne propušta. Prije svega sam mislio na dobivanje izuzetnog znanja koje daje Zagrebačko sveučilište, zatim na odlične materijalne uvjete, a onda i sama pomisao da bih mogao studirati u Zagrebu, glavnom gradu svih Hrvata i jednom prelijepom gradu posve me je opredijelila da donesem konačnu odluku. Nisam se dugo premišljao!

4Kako ste bili zadovoljni organizacijom odlaska u Zagreb?

To je za mene bilo također veliko iznenađenje, budući sam imao iskustava u drugim prigodama vidjeti kako i mnogo jednostavnije stvari mogu biti komplicirane. Jedino što sam morao uraditi bilo je predavanje diplome radi nostrifikacije. Sve ostalo odradili su dužnosnici HNV-a i HMI. Imali smo sastanak u Subotici koji je bio dovoljan da dogovorimo sve aktivnosti u svezi puta u Zagreb. Lijepo je vidjeti kako postoje ljudi koji rade za tebe. Drugim riječima, sve nam je bilo organizirano i nismo morali misliti ni o čemu, osim o uče-nju i pripremama za razredbeni ispit.

4Jesu li i u Zagrebu bili tako dobro organizirani kao u Subotici?

Još jedno od ugodnih iznenađenja! Pripreme su trajale tri tjedna i bile su, po mom sudu, vrlo kvalitetne. Išao sam na predavanja iz biologije, kemije i fizike kod odličnih predavača. To je bila pomoć svima nama koji smo se već dulje pripremali za upis, pa su nam pripreme došle samo kao pomoć za sistematiziranje znanja. Svakoga dana, osim nedjelje, slušali smo po 90 minuta predavanja iz svakog predmeta, upoznavali se sa mogućom formulacijom pitanja na ispitu, ali smo također imali priliku malo upoznati i grad Zagreb.

4Polaganje razredbenog ispita često zna biti traumatični događaj u životu mladoga čovjeka, pa i za njegovu obitelj. Kako ste to »preživjeli«?

Naravno, kad do toga dođe, prepušten si sam sebi. No, prije samoga ispita dosta su nam pomagale starije kolege, ali i ljudi iz HMI, osobito gospođa Marija Hećimović koja nam je bila od velike pomoći. Većinu informacija oko polaganja ispita imamo na Internetu, pa je maksimalno osigurana i njihova dostupnost svakom studentu, pa i nama koji smo bili samo kandidati.

4Često se, među ovdašnjim maturantima i njihovim roditeljima, spominje potrebni prag znanja da bi razredbeni ispit položio. Kakvo je Vaše mišljenje o visini toga praga?

Reći ću kratko: mislim da svatko tko se solidno pripremio može sa sigurnošću prekoračiti zadani prag znanja, ili bodovni prag. Savjetujem budućim kolegama da se pretjerano ne plaše razredbenog ispita. Začudilo me je da nas je bilo vrlo malo prijavljenih na listi za dijasporu, pogotovu što smo, na neki način privilegirani naspram ostalih kolega. Zatim je uslijedio jedan od najljepših trenutaka, a to je dobivanje indeksa i smještaj u domu.

4Koja Vam je nova adresa boravka?

Smješten sam u domu »Stjepan Radić«, u kojemu je zagarantiran smještaj svim brucošima, tako da nas u domu ima mislim oko tri i pol tisuće iz svih krajeva. Uvjeti su jako dobri, imamo besplatnu internet-konekciju, hrana je izvrsna i ja osobno nemam nikakvih primjedbi na uvjete života i rada. Tramvajem do fakulteta putujem oko petnaest minuta.

4Kako se Srijemac snalazi u zagrebačkoj kuhinji?

Ma, isprva sam imao problema sa nazivima pojedinih jela. No, ubrzo sam skužio da su to poznata jela, samo ih u Zagrebu zovu drugačije. No, osim što je hrana vrlo ukusna i obilna, važno je spomenuti da država Hrvatska plaća 75 posto troškova naše ishrane, što je itetako značajno za studentski džep.

4Kako je protekao prvi semestar?, 

Zagrebačko sveučilište radi prema Bolonjskoj konvenciji što znači da moramo biti redoviti na predavanjima. Redovito, svakoga sam dana zauzet što predavanjima, što vježbama, ali je sve vrlo kvalitetno i na visokoj razini. Danas već mogu ustvrditi da sam se odlično snašao i imam dojam da sam već dugo, dugo na ovom fakultetu. Fakultet je u lijepom dijelu grada, na Šalati, tako da mi i sâm dolazak predstavlja zadovoljstvo.

4Ponovit ćemo pitanje: kako je protekao prvi semestar? Čitatelji očekuju cjelovit odgovor, odnosno – kako je bilo na ispitima? 

Moram se pohvaliti, položio sam kemiju i neke od izbornih ispita. Što se mene tiče, zadovoljan sam prvim uspjesima i vjerujem da ću uskoro imati uvjet za upis druge godine. Budući je sve izvrsno organizirano, potrudio sam se da se i ja organiziram dobro tako da bude i nešto slobodnog vremena.

4Čestitamo na prvim položenim ispitima! Neka tako bude i nadalje. No, nismo još progovorili o Zagrebu, gledano iz kuta jednoga Srijemca. Evo, prošlo je već nekoliko mjeseci kako ste u Zagrebu, pa nam recite: kako doživljavate glavni grad Hrvatske?

Prvo što se da primijetiti jest da je Zagreb puno, puno čistiji od Beograda ili Novog Sada. Zatim, dojmila me se stara jezgra grada, u kojoj kao da je posvema restaurirano neko razdoblje XIX. stoljeća, pa volim prošetati Tkalčićevom, primjerice. Kompletno ozračje u gradu posve je drugačije od onoga u Beogradu, tiše je i mirnije i osjeća se prisutnost drugačijeg mentaliteta i kulturnog obrasca. Ljudi su opušteniji i susretljiviji, pa bih mogao reći da se osjeti »Zapad«, pogotovu nama koji dolazimo iz Srijema. No, rano je za reći kako poznam Zagreb. Još ga uvijek istražujem, otkrivam sve njegove ljepote i svakoga se dana oduševim novim otkrićima.

4Čitatelje Hrvatske riječi zasigurno će jako zanimati kako živi i radi naša »vojvođanska kolonija« u Zagrebu. Možemo li biti ponosni na vas?

O, da, ima nas dosta, osobito mladih iz Subotice. Upoznajem svakoga dana po nekog novog kolegu, a Subotičani često znaju napraviti dobre tulume kad se slave rođendani, imendani i slična slavlja. Također izdajemo i naš interni časopis, koji uređujemo sami i koji izlazi jednom mjesečno, a u njemu možemo pronaći mnogo korisnih informacija koje se tiču nas Hrvata iz Vojvodine i Boke Kotorske. No, ne bih rekao da se nešto posebno izdvajamo od ostalih, pa sam upoznao mnogo kolega od Dubrovnika i Korčule, do Umaga i Županje. Naravno, mi iz Vojvodine imamo ponekad i samo svojih razgovora, pa mi bude drago kada susretnem u gradu nekoga iz ovih krajeva.

4Iz dosadašnjeg dijela razgovora čini se da Vam je studij započeo prekrasno. Imate li nekih primjedbi? Ima li nečega što Vam se ne dopada?

Ne, zaista nemam nikakvih primjedbi, bez obzira na to što je ponekad program vježbi ili predavanja zgusnut, ali – tako je svima i na to se moram naviknuti. Nemam primjedbi i volio bih da tako ostane do konca školovanja. Rješavam zadaću po zadaću! Planiram položiti još tri ispita za uvjet (fiziku, biologiju i anatomiju), a onda upisati drugu godinu. Na drugim fakultetima, po Bolonjskoj konvenciji, moraju se dati svi ispiti iz prvog semestra, da bi se uopće mogao slušati drugi, ali – može se. Treba se samo dobro organizirati. Pa, ovdje sam došao da bih učio! Na koncu, novi način studiranja isključuje kampanjsko učenje, odnosno zahtijeva veću redovitost, što meni osobno odgovara.

4Kako je Vaša obitelj doživjela početak studija?

Roditeljima je bilo najvažnije da ja budem zadovoljan, a ja jesam zadovoljan. Jedino im nedostaje što ne mogu češće dolaziti doma u Slankamen, ali razumiju da su mi obveze važnije od svega.

4Jesu li među tim obvezama i cure u Zagrebu?

Ne bih rekao »cure u Zagrebu«, već prije »cure iz cijele Hrvatske«, budući da ih ima iz svih krajeva Hrvatske. Pa, moram priznati da ima jako lijepih i zgodnih kolegica, ali ipak sam primijetio da su one »prave« Zagrepčanke uistinu male damice i super mi se dopadaju.

4Poruka našim čitateljima za kraj.

Potičem svoje sunarodnjake iz Vojvodine, maturante koji planiraju studirati, da se svakako opredijele za studij u Hrvatskoj. Dobit će kvalitetno obrazovanje pod vrlo dobrim uvjetima, a po završetku studija otvaraju se i druge prosperitetne mogućnosti kakve im se ovdje ne pružaju. Još nisam susreo niti jednoga Hrvata iz Vojvodine koji se zbog odluke da studira u Hrvatskoj pokajao. Dapače, svi su, poput mene, prezadovoljni!