Arhiv tekstova
Život na otoku I. dio
Teško je pisati kad ste na odmoru, ne samo zato što nemate vremena već zato što ne znate o čemu biste prije pisali. Jutros sam prvi put u životu vidjela dupina. Trenutno ne mogu zamisliti da pišem o bilo čemu osim o susretu s dupinima. Smješteni smo u zaljevu otoka Mljeta i po meni je malo vjerojatno da će dupin često tamo lutati. Jutros me probudio prijatelj i rekao da se u zaljevu nalazi dupin. Gledali smo ga kako nestaje i ponovno se pojavljuje, da bismo na kraju svjedočili prizoru skakanja u vis, okretanja i kao igri dupina. Nevjerojatno.
Danas sam vidjela dupina i ne znam kako nastaviti zapis s Mljeta.
Činjenica da dugo nisam nigdje putovala zbog epidemije nije mi dopuštala da se opustim i do samog odlaska ponašala sam se kao da nikamo ne idem. Posljedice svega što nam se događa su nevjerojatne, a ljudi s otoka su to i potvrdili.
Na otok smo stigli u petak. Nisam imala neka posebna očekivanja, pogotovo jer sam ovdje prvi put. Uostalom, bilo je dovoljno da napokon krenem. Međutim, sve mi se dogodilo. Lovila sam ribu, pjevala s lokalnim stanovništvom, išla s roniocima na urone, trčala po kvartu, uspjela biti super turist i prošetala Nacionalnim parkom, upoznala divne ljude koji cijeli život žive na otoku, kupala se u moru, upoznala volontere i otkrila špilju. Zaljubila se u otok i upoznala najdivniji kamp, a da ga ja nisam vidjela. Ali krenimo redom.
Otok Mljet smješten je na jugu Jadrana, u blizini Dubrovnika i Pelješca. Osmi je po veličini hrvatski otok, a posebno je poznat po najstarijem nacionalnom parku na cijelom Mediteranu. Smješteni smo u samom nacionalnom parku, u gradu Polače, za čije je ime zaslužna rimska palača koju je tamo sagradio stanoviti Agezilaj, bježeći od Septimija Severa. Blizina i zvor pitke vode, koji još uvijek postoji, bili su presudni za odabir mjesta za izgradnju palače. Uz palaču su sačuvani ostaci dviju sakralnih građevina, od kojih je najveća i najbolje očuvana ranokršćanska bazilika koja se nalazi jugozapadno od palače na udaljenosti od oko 70 metara. Danas su Polače najprometnija luka u parku, a posebno ga vole nautičari u što smo se uvjerili i trećeg dana boravka, kada su mnoge jahte taj dan završile točno ispod našeg prozora. Sjajna gastronomska ponuda, rimske ruine i blizina netaknute prirode nacionalnog parka čine ovo mjesto sjajnim izborom za bazu naše mljetske avanture.
Putovanje izvan sezone, posebno na otoke, po mom mišljenju moglo bi se uključiti u luksuzni turizam jer dobivate priliku za autentično iskustvo. Naši domaćini vode ronilački centar, desetljećima su na otoku i zajedno sa svojim susjedima daju dušu otoku. Jedna od susjeda je Željka, koja me je rado primila u svoj čamac i odvela u ribolov. Željka je žena mojih godina koja od rođenja živi na otoku sa suprugom i troje djece. Priča da je na početku braka pokušala živjeti na kopnu, ali to je trajalo samo nekoliko godina. Kaže da ne može bez otoka, iako taj život nije tako lak kao što nam se čini kad dođemo na nekoliko dana. Žive od stanova i ribolova, a njezin suprug također radi kao mornar na prekomorskim brodovima. Kako smo došli do vremena kad nije bilo puno ribe, naš ulov nije bio veliki ali sam dobila iskustvo kakvo nikada neću zaboraviti.
O Babinom polju, baki Ivanki, sjajnoj Marini i njezinom kampu, divnoj rakiji mirta, jami, svemu što ću doživjeti posljednjeg dana putovanja i ostalim avanturama s otoka pisat ću u sljedećem broju, jer posebnu pažnju treba dati svakom dojmu.
Gorana Koporan
