Arhiv tekstova
Plodovi kršćanskoga života
Slika trsa i loze česta je u Svetom pismu. Njome se dočarava odnos Boga i čovjeka. I Isus je koristi želeći nam naglasiti da je on jedini izvor života. Zato ne smijemo dopustiti da nas išta zavara, te zaboraviti Isusovu pouku, jer život nije samo, usko gledano, življenje na zemlji.
Trs i loza
Jednostavna slika trsa i loze u Isusovoj pouci krije veliku snagu i jedinu istinu ljudskoga života (usp. Iv 15, 1-8). Svakom je dobro poznato da se loza, kada izgubi vezu s trsom, suši i propada. Dakle za lozu su samo dvije mogućnosti: biti zelena ili suha. Tako i za čovjeka: izabrati život ili ga odbaciti. Odnos trsa i loze odnos je Krista i njegovih učenika. On je trs iz kojega crpimo snagu za život. Ne radi se tu o pukom poznavanju njega i njegova nauka. I farizeji i mnogi drugi njegovi suvremenici su ga poznavali jako dobro i znali su što on naučava, ali su ga odbacili. Ne moramo ga mi tako radikalno odbaciti, dovoljno je ignorirati ga, zaboraviti ono što on naučava i tako samostalno odabrati da budemo suha loza koja se u vatru baca.
»Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda« (Iv 15,5). Dakle, biti povezan s trsom, izvorom života, ne znači samo Isusa poznavati, nego u njemu biti. A tko je u Kristu pozna se po plodovima. Često pod plodovima u svome životu mislimo na uslišane molitve. Ako smo povezani s Kristom, ako molimo i pobožni smo, on će uslišati naše molitve i život će nam biti ljepši i lakši, smatramo. No, Isus ne smatra plodovima uslišane molitve nego naš način života. Biti Kristov učenik znači nositi križ, prolaziti kroz kušnje i mrak, ali svejedno donositi plodove o kojima on govori. Ti plodovi su naš način života i odnos prema njemu i bližnjima i onda kada nam je teško.
Naše molitve su često sebične i površne. Kroz njih uglavnom tražimo samo svoju volju, a ne volju Božju i zato ostaju neuslišane, a mi postajemo nesretni i razočarani. Isus je uvijek i u svemu tražio volju Očevu, a mi koji svoj život u njemu pronalazimo, poput njega trebamo i postupati. Dakle, moliti, ali ne samo tražiti ispunjenje svojih želja nego ispunjenje volje Božje. Tako ćemo prestati biti opterećeni jedino ovim životom, te nećemo biti nesretni i razočarani, a molitva koju će nam on sigurno uslišiti jest život vječni.
Ljubiti djelom
Povezanost s Kristom, vidljivo je u životu svakog njegovog učenika, kao što loza povezana s trsom živi i donosi rod. Ivan u svojoj poslanici kaže: »ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom« (1Iv 3,18). Da je Bog ljubav i da od svojih učenika zahtijeva da njega ljube i da se ljube međusobno, to svi dobro znamo. No, ljubav nam često ostaje samo na razini riječi. Ivan nas podsjeća da ljubiti ne znači govoriti nego činiti. A život nam svakodnevno otkriva načine kroz koje možemo ljubiti djelom, samo ih mi često ne prepoznajemo, ili ih ne želimo prepoznati, jer zahtijevaju ulaganje napora i izlaženje iz ustaljenog komfora. Ljubiti djelom znači ne štedjeti sebe zbog Boga ili bližnjega. Znači podnijeti žrtvu, odricati se, i to šutke, bez hvalisanja i traženja časti. Onaj tko u Kristu živi smoći će snage za takva djela, donijet će plod. Nismo sveci, pomislit ćemo, preteško je tako živjeti. Ponekad mislimo da su plodovi neka velika djela, no Bog cijeni sve naše pokušaje da u njemu ostanemo, i da ljubimo. On cijeni kada prepoznamo svoje padove i stalno iznova pokušavamo biti bolji i transparentniji kršćani. Među ostalim, i to su plodovi koje od nas očekuje.
