Arhiv tekstova
Dobri pastir
Slika Isusa kao dobroga pastira treba odgovoriti na mnoga čovjekova pitanja o Bogu. Ljudi su se uvijek pitali je li im Bog dalek ili blizak, je li strog ili blag, koliko on brine za svakoga pojedinca. Slika dobroga pastira odgovara na sva ova pitanja i ulijeva ljudima sigurnost, jer im potvrđuje da nisu ostavljeni ni zaboravljeni. Pastir brine za svaku svoju ovcu, pa kako onda Bog neće za svakog čovjeka.
Bog je uvijek s nama
Slika Boga kao pastira korištena je još u Starom zavjetu. Njome je izražavana Božja briga za izabrani narod. Isus preuzima tu sliku i primjenjuje je na sebe. Time želi potvrditi svoje božansko sinovstvo, ali i podsjetiti što za ljude znači da je on njihov pastir. Pravi razliku između pastira koji je vlasnik i najamnika. Najamnik bježi pred opasnošću, brinući za svoj život, a vlasnik brani svoje stado po cijenu života. Potvrdu ovih riječi dao je na križu, kada je, da bi spasio svoje stado – nas ljude, dao svoj život. Najamnik radi za plaću, a ne jer mu je stalo do ovaca, dok pastir koji posjeduje ovce čuva svoje stado i iz ljubavi prema njemu. Jedino ljubav može ponukati nekoga da život svoj položi za čovjeka.
U prošlosti su ljudi o Bogu razmišljali na razne načine. Neki su smatrali da on, iako je stvorio svijet, ne brine o njemu. Neki i danas misle da Bog ne vidi i ne poznaje svakog pojedinca, da ne brine o nama. No, Isus kaže: »Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje« (Iv 10,14). Tako i onaj tko Isusa poznaje zna da nije sam i da Bog može biti uz svakoga od nas, jer se on ne može ograničiti na samo jedno mjesto i na samo određeno vrijeme. Prisutan je uvijek i svugdje. Onaj tko ga poznaje, tko Boga traži u molitvi i sakramentima, tko želi osjetiti njegovu prisutnost u svome životu, ne dovodi u pitanje može li Bog biti uz svakoga ili ne, jer je u svojoj vjeri iskusio da Bogu ništa nije nemoguće.
Korak prema Bogu
Kada se pitamo gdje je Isus, kada ga želimo vidjeti, ali ga ne možemo pronaći, možda trebamo promijeniti pogled. Možda smo mi ovca koja je odlutala, udaljili smo se od njega grijehom, napustili smo ga i sada ga više ne vidimo u svome životu. No, on je dobri pastir koji želi nazad svaku svoju izgubljenu ovcu, želi i nas nazad. Traži nas, ali nas ne može vratiti k sebi, ako mi to ne želimo. Moramo učiniti zaokret i krenuti mu u susret. Većina nas je svjesna što je to što nas od Krista udaljava, te to moramo promijeniti. Ponekad je to teško, ponekad zahtijeva veliku žrtvu za koju ne pronalazimo snagu. Krist nas neizmjerno voli, želi nas u svome ovčinjaku, jer jedino smo tu sigurni. On nas ne osuđuje zbog naših slabosti i mana, ali nužno je da se promijenimo kako bismo se njemu vratili. On nam želi u tome pomoći, stoga, ako ne možemo smoći snage za promjene koje nas vraćaju Kristu, trebamo moliti da nam on pomogne. I pomoći će nam, jer je on pastir koji traži svoju ovcu i raduje se kada je pronađe.
Nedjelja dobrog pastira ohrabruje nas na putu obraćenja, podsjeća nas da nas Bog sve jednako voli i za sve nas brine. Također, hrabri nas u našim ovozemaljskim jadima, kada vapimo i mislimo da nas Bog ne čuje. Kao što pastir zna što muči svaku njegovu ovcu, tako i Bog zna što tišti svakoga od nas, a ovom nas nedjeljom podsjeća da je tu, uz svakog koji mu je zavapio, da ne ostavlja svoje stado, čak ni onda kada nam se čini da smo zaboravljeni.
