Arhiv tekstova
O. Cyril Pasquier kroz Srijemsku biskupiju
Od subote, 10., do ponedjeljka, 12. travnja, kroz Srijemsku biskupiju, točnije župe srijemskomitrovačkog dekanata prošao je hodočasnik o. Cyril Pasquier (OSB), otac benediktinac koji se trenutno nalazi na hodočasničkom putovanju iz Plouharnela (francuska pokrajina Bretanja) prema Svetoj Zemlji i konačnoj destinaciji – Jeruzalemu. O. Cyril Pasquier je član opatije Abbaye Sainte-Anne de Kergonan koja broji 22 monaha, od toga 11 prezbitera i 70 oblata (oblati su svjetovnjaci pridruženi monaškoj zajednici).
Na ovo zahtjevno hodočašće o. Cyril Pasquier zaputio se pješice iz Liona u Francuskoj 14. veljače 2021. godine. U Šid je stigao iz Ilače 10. travnja, gdje je napravio kratku pauzu za ručak, pa nastavio put Kukujevaca, gdje je prenoćio. Sljedeća destinacija bila mu je Srijemska Mitrovica, nakon koje je napustio područje Srijemske biskupije i uputio se prema Šapcu. Prema njegovu svjedočanstvu svakodnevno prelazi 30-35 kilometara.
O. Cyril Pasquier rođen je 1970., u okolici Pariza, kao drugo od troje djece. Ondje je proveo djetinjstvo, te cjelovito školsko obrazovanje. S 18 godina ulazi u vojni koledž gdje je nekon tri godine položio završni ispit i time stekao mogućnost upisa na vojnu akademiju. Nakon uspješno završene vojne akademije u trajanju od četiri godine stupa u aktivni sastav francuskih postrojbi. Od 1995. do 1997. boravi u Villingen-Schwenningenu (Njemačka) u sastavu oklopne divizije francuske brigade, gdje postiže čin poručnika. Nakon dvogodišnje časničke službe, snažno osjećajući Božji poziv, napušta vojnu službu i odlazi u opatiju Abbaye Sainte-Anne de Kergonan, gdje boravi i danas. Akademski stupanj doktora znanosti na području eshatologije obranivši tezu »Pristupi tisućljeću – Kristologija povijesti« stekao je 2018. godine.
O njegovom putu i iskustvu hodočašća, s o. Cyrilom razgovarala je Ana Hodak.
Što Vas je potaknulo da krenete na ovakvo hodočašće?
Mnogo sam se bavio teologijom. Osjetio sam se prezasićeno. Osjećao sam da moram napraviti nešto konkretno, a prilike u mojoj zajednici su bile takve da im trenutno nisam toliko potreban, pa sam mogao krenuti na hodočašće. Također, u mislima mi je jedan projekt za koji bih želio moliti. Na putu do Jeruzalema molit ću i nadam se da će mi Bog otkriti je li njegova volja da se ono što mi je u mislima provede u djelo. Naime, moja nakana je jedna ženska zajednica, koja bi živjela u samostanu, pri čemu mi je na umu ono što je prva crkva nazivala đakonisama. Đakoni postoje od prvih kršćanskih vremena do danas, dok đakonise više ne postoje. S obzirom na to da se ponovno promišlja o ovoj temi, želja mi je molitveno ju podržati. To vidim kao mogućnost dodatne pomoći u pastoralu, osobito kada je u pitanju ženski dio vjernika. Želio sam započeti taj projekt u Francuskoj, ali su mi poglavari rekli da još nije vrijeme, te da je potrebno moliti na tu nakanu. Biskup mi je, također, rekao da je to dobra nakana s kojom bih krenuo na ovo hodočašće.
Kada planirate stići u Jeruzalem?
Nemam plan, idem polako. Računam da mi odavde treba još oko tri mjeseca do cilja, budući da sam dovde putovao dva. Okvirno planiram za mjesec dana doći do Istanbula, pa onda za dva mjeseca do Jeruzalema, jer je Turska vrlo zahtjevna za putovanje. Ali, zapravo nemam konkretan plan što se tiče vremena putovanja. Zanimljivo je što sam sad prešao sa Zapada na Istok, a hoće li to donijeti i neke poteškoće, još mi nije poznato.
Jeste li se do sada susreli s nekim problemima na putu?
Do sada nisam imao baš nikakvih problema. Čak nisam naišao ni na jednu neugodnu osobu. Ovaj dio puta je protekao nekako lako. Čak mi sve do sada nije trebao ni PCR test. Prošao sam kroz četiri zemlje: Francusku, Italiju, Sloveniju i Hrvatsku. Ni na jednoj granici mi nisu tražili test, osim sada, na ulasku u Srbiju. Upozorili su me da će mi na ovoj granici vjerojatno tražiti test, pa sam ga napravio u Vinkovcima.
Kako ste se snalazili za smještaj?
U najvećem broju slučajeva noćio sam u župama ili samostanima, koji su mi se našli na putu. Ponekad sam spavao kod nekih obitelji koje su me primile na prenoćište. Samo tri puta za ova dva mjeseca nisam uspio pronaći prenoćište, što smatram da je zaista malo, dva puta u Italiji i jednom u Hrvatskoj, u Glini, gdje ljudi zaista nisu bili u mogućnosti primiti me. Ljudi su stvarno ljubazni, jako prijateljski raspoloženi, što me impresionira.
Jeste li se nekako pripremali prije početka puta?
Nisam se pripremao. U početku mi je bilo teško, bio sam umoran i iscrpljen, ali sada sam se navikao i dobro je. U ova dva mjeseca samo sam jedan dan uzeo slobodno, dok sam bio u Veneciji. Tada sam bio u našem benediktinskom samostanu, a i Venecija je lijepo mjesto, pa sam se tu odmorio jedan dan. Sve druge dane sam pješačio u prosjeku 30 do 35 kilometara. Ali nisam umoran, navikao sam se, a i otkako sam na putu spavam sat duže nego što sam spavao u svom samostanu.
Kako ćete se vratiti?
Ostat ću neko vrijeme u našem samostanu u Jeruzalemu, pa ću razmisliti. Možda se čak vratim i pješice, kao što sam došao.
Ana Hodak / Ivica Zrno
