Arhiv tekstova

Veljača zna bit vrlo prevrtljiva, pa zlobnici hoće reći, zato što je jedini ženski mjesec u godini, no mi na 11 stupnjeva ispod ništice odlazimo u Ilok, najistočniji hrvatski grad na Dunavu. Nekada je to bio Zemun, ali ne zbog mađarskih ledolomaca, jer ovih dana Dunavom plovi led, već zbog vina i vinograda, po kojima je Ilok poznat još od rimskoga doba. Dan, lijep i sunčan, ne doima se tako hladnim iz toploga automobila, no čim izađeš vani sve ti je jasno. Ali, samo do Iloka, jer čim smo kušali čuveni iločki Traminac, studeni je nestalo. Čudesan, samosvojan, ugodan, pitak, pomalo agresivan s očuvanom rasnom aromom i mirisom grožđa, koji dugo ostaju na nepcu svakog poznavatelja i istinskog ljubitelja vina. U slast!

»Ilok je sjedište i vinsko svetište za cjelokupnu kontinentalnu Hrvatsku i naša je odgovornost tim veća glede vina i vinograda«, istaknuo je Ivan Juroš, direktor »Iločkih podruma d. d.« i bivši pomoćnik ministra poljoprivrede u Vladi Zlatka Mateše. 

PODRUČJE ČUVENO PO GROŽĐU I VINU: »Moram istaknuti za sve poznavatelje vina, jer struka to već zna, a neka znaju i ljubitelji dobre kapljice, potrošači i vaši čitatelji, od tla, klime, broja sunčanih dana, svjetla i svega što nam je od Boga dano, a dobrano utječe na kvalitetu grožđa i vina, potom tradicije i suvremene tehnologije, sve to u nas nije od jučer. Ovo je područje po grožđu i vinu čuveno od rimskih vremena, no moramo znati da je car Probus još 275. godine, strogim zakonima rimskoga carstva potvrdio da na ovom području ima biti vinova loza, dakle grožđe i vino. Otada, pa kroz srednjovjekovlje, i da spomenem Nikolu Iločkog, koji je dva puta biran za hrvatskog bana, a od 1471. do 1477. bio je kralj Bosne i također vodio računa o vinogradima i vinu, do knezova Odescalchi, koji su Ilok dobili na dar od cara Leopolda, ili bolje rečeno od pape Inocenta, i ne samo Ilok već gotovo čitavi Srijem poznat je po dobrom vinu, kada je na ovom području bilo na tisuće hektara vinograda. Tako Iločki podrumi i danas imaju nešto jedinstveno u Hrvatskoj, a to je stari vinski podrum u dvorcu Odescalchi, rađen u tri etaže, jedini objekt ove vrste ucrtan u europske vinske karte. To je podrum iz kojega je počelo prvo ozbiljnije trženje vina u Europi, pa smo na to ponosni, ali i na činjenicu da se iločka vina i danas nalaze u sekreteru Engleskoga dvora. Samo prigodom krunidbe kraljice Elizabete, povučeno je iz iločkih podruma 11 tisuća butelja, a vino je izvoženo sve do 90-tih godina prošloga stoljeća u više zemalja svijeta, a samo u London je godišnje išlo milijun litara iločkih vina. Ne želim vas opterećivati poviješću, ali ona je vrlo važna, kada je vino u pitanju«, kaže Ivan Juroš. 

VINA VISOKE KVALITETE: »Mi vino tretiramo kao hranu, jer ono to i jest, i sastavni je dio svakodnevnog ljudskog življenja i jedini napitak koji blagotvorno djeluje na zdravlje. Naša su vina visoke kvalitete, poznatoga sortimenta koji nalazi mjesto na tržištu Europe i zato se mi i ne plašimo ulaska u EU, dapače, jedva čekamo, jer smo spremni ravnopravno se nositi i biti konkurentni i po cijeni i po kvaliteti u sortama kakve su traminac, rajnski rizling, graševina, pinot bijeli i chardonay, a od crnih frankovka, pinot crni i cabernet sauvignon. Možda danas još nismo spremni, ali sutra svakako da, jer mi stalno ulažemo u vinograde i opremu, u kadrove i tehnologiju, ulažemo u obnovu Dvorca i okoliša, jer želimo doći do jedinstvene gastronomske cjeline, a Ilok bi morao biti sjedište kontinentalnoga turizma, baš zbog povijesnih razloga, tu je uz plovni put Dunava, bio središte i u doba Rimljana, imao je kovnicu novca u vrijeme Nikole Iločkog, bio je sjedište Sandžaka u tursko vrijeme i ponovno središte u doba knezova Odescalchi i tako sve do 1945. godine, i baš zato tvrdim da smo odgovorni da mu taj renome vratimo, i da ne urušimo ono što je stvarano stoljećima«, kaže Ivan Juroš o vinima koja se proizvode u Iloku.

»Iločki podrumi d. d.« nakon pretvorbe i privatizacije, posluju u okviru grupe tvrtki koje se bave vinogradarstvom i vinarstvom i trženjem vina, a vlasnik je »Rotopromet« iz Zagreba. 

NOVI NASADI: »Kad smo se vratili, 1998. godine, bili smo u sastavu VUPIK-a, iz kojega smo se izdvojili u »Iločke podrume d. d.«, no morate znati da smo se vratili u ratom opustošeni Ilok, ne toliko razrušen, koliko je bio devastiran ili prosto rečeno pokraden i zapušten. Od nekada dobro organiziranog gospodarstva, tekstilne industrije, industrije namještaja i pogona Borova, nije ostalo ništa, i ljudi su danas okrenuti poljoprivredi i vinogradima. Naša je godišnja proizvodnja oko 4 milijuna litara vina, što je dvostruko manje od prijeratne, ali u Iloku je iskrčeno 600 hektara vinograda. Istina sadi se, podižu se novi nasadi, samo mi idemo ove godine u podizanje 70 hektara i 50 hektara dogodine. U proizvodnji se oslanjamo na oko 300 hektara do sada osposobljenih vinograda i još 500 hektara u vlasništvu naših kooperanata, ali imamo namjeru proizvodnju zaokružiti na oko 1200 hektara vinograda. Naš je strateški cilj da kao tvrtka proizvodimo 7 milijuna litara vina godišnje a da uz nas još može živjeti 20-tak obiteljskih gospodarstava, koja će se također baviti vinom i seoskim turizmom, i to ne shvaćamo kao konkurenciju, već da služe podizanju ugleda ovoga vinogorja, kako Iloka tako i čitavoga Srijema, pa i kontinentalnoga dijela Hrvatske«, kaže Ivan Juroš.

TAJNA DOBIH VINA: Nakon ispijene kavice i onog prelijepog traminca, koji već grije uši, od direktora Juroša, odlazimo u laboratorij, glavnom tehnologu, jer dobro vino ovisi o dobroj tehnologiji. Ali, u Iločkim podrumima dobri tehnolozi završe u politici. Petar Čobanković, bio je tehnolog u Iločkim podrumima po povratku iz progonstva, potom je otišao u politiku, a danas je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva RH u Vladi Ive Sanadera, a i Mladen Papak, posljednji enolog u Iločkim podrumima danas je u politici, istina lokalnoj, gradonačelnik je Iloka, pa pitamo Veru Zima, tehnologinju, sprema li se i ona u politiku:

»Da i meni su to rekli, no šalu na stranu, ja volim svoj posao, a rođena sam Iločanka i odrasla sam uz vinograde i vino. Mi tehnolozi vodimo brigu o kvaliteti, a dobro vino zahtijeva brigu od loze do berbe i tek onda u podrumu, kontrolirane uvjete fermentacije, primjenu određenih kvasaca i enzima, i stalna brigu o vinu do punjenja i tek tada možemo reći da imamo kvalitetno vino. Za ovo naše područje, možemo reći da zadovoljava puno tih uvjeta, pa je vino tim kvalitetnije, počev od tla, klime, puno sunca, puno svjetla, duge tradicije, poznate povijesti i to bogate, i još mi u podrumu nastojimo sve to poboljšati i tu je tajna dobrih vina iz Iločkih podruma, a svaka će sljedeća godina dati još više vrhunskih vina. Vina koja pijete, iz inox su posuda, jer morate znati da smo se vratili u devastirane objekte, i tek prošle godine nabavili smo drvene bačve za odležavanje vrhunskih vina i bariqe bačve, tako da ćemo tek od ove godine ići s chardonay iz bariqe od bijelih i cabernet souvignon od crnih vina. Da ste nam mogli doći za blagdan svetog Vinka, koje je to bogatstvo običaja, jer u Iloku oduvijek štujemo svetog Vinka. No, kad već spominjem ovog vinskog sveca, moram reći da mi vina dulje držimo do pretoka, radi dulje zriobe, i nemamo potrebu prodavati mlada vina, pošto ih imamo na zalihi. Trenutačno prodajemo vrhunsko vino iz 2003. i kvalitetno vino iz 2004. godine i ne vjerujem da ćemo s prodajom kvalitetnog vina iz 2005. ići prije lipnja ili srpnja ove godine a vrhunska vina punit ćemo tek najesen«, kaže Vera Zima, a na upit što nam preporuča piti i nakon kojih jela, Zima nam je odgovorila diplomatski: 

KOJA VINA PITI PRIJE, A KOJE POSLIJE JELA: »Ovisi kada što jedete. Vidite, graševina vam ide uz mnoga jela, divno vino prepoznatljivog okusa i punine, Traminac, posebice predikatni, ide vam kao aperitiv, prije jela, ili poslije jela uz kolače, pa i chardonay donekle, naše crne sorte, možete poslužiti poslije jela od divljači i nećete se osramotiti, a Rajnski rizling, sorta koja se u zadnje vrijeme dosta raširila, divne zlatnožute boje i lijepog mirisa, karakterističnog za ovo područje, također možete piti poslije svakoga jela, pa i poslije ribe. Naša vina praktički nemaju vijeka trajanja, ali ako ih čuvate u uvjetnim prostorijama. Ako pak želite nešto posebno, imamo kasnu berbu, zaštićeno vino traminac, kasna berba 2002., no ledenu berbu u našim je uvjetima teško izvesti. Što se tiče vrhunskih vina, imamo gGraševinu, traminac, chardonay, njihova se proizvodnja razlikuje, jer ih počinjemo pratiti još u vinogradu, odabirom terena i položaja, potom vodimo brigu o grožđu, zatim o berbi, a posebice o preradi, pa se ta vina razlikuju po punini, po mirisu, po kakvoći i zato i jesu vrhunska. S takvim vinima osvajamo medalje i priznanja na sajmovima u Zagrebu, Splitu, Orahovici pa i u Ljubljani«. 

I kako je rekla gospođa Zima, briga o vinu počinje od trsa do boce, pa smo potražili osobu odgovornu za proizvodnju, jer sve ono što trebaju, Iločani su dobili od Boga, od blagih obronaka Fruške Gore, dakle tla i položaja, do puno sunca i svjetlosti, blage klime i minimum niskih temperatura. To je bogom dano, a što još mora uraditi čovjek, pitali smo Juricu Šučurovića, voditelja proizvodnje u »Iločkim podrumima d. d«. 

OD REZIDBE DO BERBE: »Sve se mora uraditi na vrijeme i zato mi u vinograd ulazimo već nakon sveta Tri kralja. Naši djelatnici odmaraju se od Badnjaka do Tri kralja, a poslije odmah u vinograd. Obično kažu, u vinograd se ulazi poslije svetog Vinka. On jeste i naš štovani svetac, i štujemo ga oduvijek, a feštu koju smo priredili 1998., kada smo se vratili iz progonstva i kada nas se okupilo gotovo tisuću, više je nemoguće ponoviti. No, mi smo ove godine, unatoč velikoj hladnoći i iznimno niskim temperaturama, već obavili rezidbu na 40 – 50 hektara. Možda vam nije poznato, ali kod nas svaki djelatnik ima svoj dio vinograda o kojemu vodi računa od rezidbe do berbe, i to se pokazalo kao dobro«, kaže Jurica Šučurović, napominjući kako iza rezidbe već dolaze proljetni radovi, popravak armatura, ispravljanje stupova, vezanje lucnjeva, pa odmah zimsko prskanje. 

»Slijedi sadnja novih nasada, a samo ove godine moramo posaditi 70 hektara i dogodine još 50 hektara, krčenje i zamjena onoga što je promrzlo i već oko 10. ožujka radnike čeka cijepljenje. Što se tiče proizvodnje loznih cijepova, to je za nas posve nova proizvodnja, ali smo bili natjerani na to. Hrvatskoj nedostaje kvalitetnih loznih cijepova i ako uzmemo samo prošlu godinu, u nas je proizvedeno 3 milijuna cijepova i barem je još toliko uvezeno, a to su znatna sredstva. Drugo, ponekad materijal iz uvoza ne odgovara deklaraciji, a to proizvođač sazna tek nakon tri godine, kada loza donosi prvi rod, a onda je to izgubljeno vrijeme, a o novcu da i ne govorimo. Zato smo usvojili ovu proizvodnju i vjerujem da ćemo uskoro biti prvi u Hrvatskoj i naš je plan proizvodnja milijun cijepova I. klase. Puno smo već uradili, uložili u plastenike, podigli hladnjaču, imamo stručnu i educiranu radnu snagu i velik procent prve klase cijepova, već u dosadašnjoj proizvodnji. Poslije slijedi zaštita, govorim tu prije svega od bolesti, jer od kada smo se vratili, naši su vinogradi besprijekorno čisti, što se korova tiče, i to već od polovice svibnja do polovice srpnja štitimo od peronospore, zatim do polovice kolovoza štitimo od pepelnice, tada je već i sveta Klara, a naš narod kaže: sveta Klara grožđe šara, dakle počinje zrioba, i potom idemo samo još botricidima protiv truleži, a onda je dosta, pratimo zriobu, mjerimo šećer i čekamo berbu«.

I berba počinje s »Iločkom berbom grožđa«, tradicionalnom gospodarsko-turističko-kulturnom manifestacijom, koju je Ilok prakticirao i prije Domovinskoga rata. U zadnje vrijeme o berbi odlučuju tehnolozi. Svakodnevno se prate šećeri, kiseline i alkohol, i kada oni kažu, kreće se u berbu. Novo vrijeme, novi običaji.

»O sortimentu je već bilo riječi, i trenutačno imamo 250 hektara pod vinogradima, a kada posadimo ovo šio je planirano, imat ćemo 330 hektara samo naši vinograda i oko 600 hektara kod naših kooperanata, a najzastupljenija je graševina, možda i 50 posto, vodimo računa da Traminca bude 20 posto, i 13 posto rajnskog rizlinga, koji osvaja ponovno ove naše prostore, po 10 posto Chardonay i Pinota, te crnih sorti, i nešto malo stolnih sorti. Stolnoga grožđa imamo oko 5 hektara i prevladava plemenka, kardinal i muskat hamburg, a vodimo računa da i kod proizvodnje cijepova imamo stolnih sorti, jer to naši proizvođači traže, mislim tu na Ilok, Bapsku, Mohovo i Šarengrad«, kaže Jurica Šučurović.

PUT DO POTROŠAČA: Voditeljica komercijalnih poslova u »Iločkim podrumima d. d.« je Darija Rotim, dakle osoba odgovorna da ova lijepa vina dođu do potrošača. 

»Dobrim dijelom odgovornost je na meni i odjelu kojega vodim, no tu su još ‘Istravino’ i ‘Rotopromet«, koji je i vlasnik ‘Iločkih podruma’, tako da je ta moja odgovornost dobrim dijelom podijeljena. Ove boce, koje sada vidite na stolu, dizajn je od ranije, a već koncem veljače krećemo s novim dizajnom i ja se nadam da smo pronašli sasvim novi vizualni identitet koji mora rezultirati boljom potražnjom naših vina i boljom prodajom. Istini za volju, mi ni sada nemamo problema s prodajom, o čemu je govorio i naš direktor, jer od godišnje proizvodnje od 4 milijuna litara mi utržimo više od tri, no tu su i vrhunska vina koja na trženje dospijevaju kasnije. Mogu se pohvaliti, od kako smo u ‘Rotoprometu’, pokrili smo čitav teritorij Republike Hrvatske, ima nas od Poreča do Dubrovnika a o kontinentalnom dijelu da i ne govorim, jer tu više preferiraju naša vina. No najviše utržimo u Zagrebu, što je i logično, ako znamo da u glavnom gradu svih Hrvata živi više od četvrtine Hrvatske. Naša vina dobro su primljena i diljem Europe, o čemu je također govorio naš direktor, no za sada izvozimo manje količine, ali, nadamo se da ćemo vrlo brzo doseći proizvodnju od 7 milijuna litara godišnje, i onda, Europo, evo nas. Nova je godina počela dobro, krenuli smo i s novim vizualnim identitetom, naši stručnjaci i tehnolozi daju sve od sebe na poboljšanju i ovako izvrsne kvalitete naših vina, i tko okusi Iločka vina, taj više neće mijenjati dobavljača«, poručuje Darija Rotim.

U POSJETU KOD KOOPERANATA: I dok se dan u veljači polako bliži kraju, a temperature ponovno silaze ispod desetog podeoka, u minusu, svakako, idemo u posjet nekomu od kooperanata, da čujemo i njihovu priču. Vlatka i Vlatko Čobanković, baš kao i svi iločki Čobankovići, oduvijek se bave vinogradarstvom, pa i vinarstvom, no progonstvo ih je omelo i tom ozbiljnom poslu. Ali vratili su se, i ponovno latili posla. 

»Vratili smo se kad i svi Iločani, u proljeće 1998. godine i mali smo što vidjeti. Obiteljska kuća devastirana, nije porušena, ali kao da jeste. Sve odnijeto. I cijevi od centralnog. Usporedno s obnovom obiteljske kuće morali smo obnoviti i gospodarstvo, jer od nečega se mora živjeti. Vinogradi zapušteni, prvo krči, pa sadi nove. I tako smo počeli, ušli smo u nabavku i poljoprivredne mehanizacije, dokupili još zemlje, naše smo imali 25 jutra i danas smo naše obiteljsko gospodarstvo zaokružili na 40 jutara. Radimo svi, istina, muž i sin su u radnom odnosu, ali kod nas se oduvijek radilo puno«, kaže Vlatka Čobanković, ističući da su zaključili ugovor s »Iločkim podrumima«. 

»Oni su se obvezali otkupiti grožđe, ali oni i sugeriraju sortiment. U 2002. godini nabavili smo i prve podloge za lozne cijepove, popunili vlastiti matičnjak i polako usvajamo i tu proizvodnju, no tu treba još puno uložiti. Osposobili smo halu, ali trebamo još uložiti u hladnjaču, i dovesti vodu na teren gdje će podloge biti položene, ali polako. Trenutno imamo novih zasada 12 jutara vinograda i namjeravamo još 8 jutara, tako da bi zaokružili na nekih dvadesetak, a onda, možda u drugoj fazi krenemo i u proizvodnju vina na našem obiteljskom gospodarstvu. Tko zna. Uglavnom zadovoljni smo, posla je puno, ali imamo se i čemu nadati«. 

I s prvim mrakom spuštamo se sa Šokačkog brda, pa kroz Opaljeni kraj idemo do centra i hitamo put Osijeka. Prekrižimo se pokraj crkve Sv. Ivana Kapistrana, gdje su moji Gibarčani uvijek dolazili, ali ne za ovaj blagdan 23. listopada, već 13. lipnja, za blagdan sv. Antuna. I evo, ove ćemo godine u Iloku obilježiti 550 obljetnicu smrti sv. Ivana Kapistrana, koji je branio i obranio Zemun i Beograd u bici s Turcima, a onda 1456. nakon teške bolesti umro u Iloku, i prvi je katolički svesvetac koji je umro na tlu Hrvatske.