Arhiv tekstova
Graditelji i rušitelji
Jedan njemački filozof u svojem traktatu Propast zapada tvrdio je da je »čovjek životinja« koja gradi gradove. Pri tome, mislio je da u trenutku kada lutajući ljudi prijeđu na sjedilački način življenja, počinju graditi naselja a potom i gradove, te da je to zapravo početak civilizacije. Parafrazirajući njegovo mišljenje ja bih rekao: čovjek je životinja koja gradi, ali i ruši gradove. No, da mi krenemo od početka. Prvi najstariji gradovi su nastali na Bliskom istoku. To su Jerihon u Kanananu (danas Jordan), Ur i Uruk u Mezopotamiji (danas Irak). Stručnjaci procjenjuju da su oni stariji više od pet tisuća godina. Iz Epa o Gilgamešu saznajemo da je grad i obrambene zidove Uruka gradio kralj Gilgameš, glavni junak spomenutog epa. U jednom stihu on poziva samog glavnog boga Ur-Šanabija da dođe i vidi je li sve građeno po propisima. Suvremenim izrazom on je tražio »građevinsku dozvolu i inspekciju« od samoga boga. Uruk je propao onda kada je rijeka Eufrat promijenila svoj tok; grad više nije imao vodu, postao je pustinja. Interesantna je sudbina Jerihona, koji se nalazio na strategijski važnom trgovačkom putu. Kako su Židovi osvojili Jerihon koji im je preprečavao put u Obećanu zemlju? Po Bibliji (prijevod Đuro Daničić; Knjiga Jozue Nunova gl. 6.21.) jake zidove su srušile trube i vjera u Boga (Jahvea). Osvajači su postupili po Mojsijevom uputstvu, citat (6.21): »I pobiše kao prokleto oštrijem mačem sve živo što bješe u gradu, i žene i ljude, i djecu i starce i volove i ovce i magarce« (ovo bismo nazvali potpunim genocidom) 6.24. »A grad spališe ognjem i što god beše u njemu; samo srebro i zlato i posuđe od mjedi i od gvožđa metnuše u doma Gospodnjeg«. S malo sarkazma možemo sumirati: bogovi naređuju i nadziru građenje gradova, ali oni (On) pomažu ljudima da ih osvoje i ruše. Pobožni čovjek treba samo slijediti naredbe koje dolaza sa neba. Zar čovjek uopće nije kriv?!
Kako suvremeno rušiti grad?
Naša današnja civilizacija razvila je sustave »brzog rušenja gradova«, ona se naziva atomska i hidrogenska bomba. Atomska bomba je samo za sekund porušila Hirošimu i Nagasaki, hidrogenska srećom još nije dosad upotrijebljena. Britanskoj avijaciji bila je poterebna jedna noć da iz odmazde poruše Drezden zapaljivim bombama. U ovim slučajevima važe stari Mojsijevi zakoni, dani u Petoj knjizi Mojsijevoj (gl. 20.) »Zakoni o ratu, Ponašanje prema neprijateljskim gradovima«. Prvo im treba ponuditi da se predaju. Gl. 20.12.: »Ako ti ne učine mira s tobom nego se stane biti sa tobom, tada ga bij«. Nadalje, gl. 20.16.: »U gradovima ovijeh naroda, koje ti Gospodin Bog tvoj daje u nasljedstvu, ne ostavi u životu ni jedne duše žive«. Osvajanje gradova na srednjovjekovni način topništvom je dugotrajniji proces i nije baš uvijek efikasan. Postoji jedan mirniji, ali dugotrajniji način da se gradovi ruše. Metoda se zove »moderni urbanizam«.
Subotica i »urbanizam moderna«
CIAM (Congres Internationaux d′Ärchitekture Moderna) i njeogva vodeća ličnost Le Corbusier izjavljuje: »Društvene revolucije nisu potrebne, njih je moguće izbjeći dobrom arhitekturom i još boljim urbanizmom«. Članovi CIAMA o gradogradnji objavljuju 1933. godine Atensku povelju u kojoj kažu kako na »urbanu revoluciju« treba odgovoriti »revolucionarnim stavovima« urbanizma. Određuju četiri urbane funkcije, koje moderni grad treba zadovoljiti: stanovanje, odmor, rad i promet. Centru grada uopće ne posvećuju pažnju, kao da on ne postoji kao bitna funkcionalna zona grada. Kažu: arhitektonske vrijednosti trebaju biti sačuvane (izolirani objekti ili urbanističke cjeline). U našem gradu su zaštićene Sinagoga i Gradska kuća, ali i centar grada, Ulica braće Radića. Krajem XX. vijeka, »greške« moderne arhitekture i urbanizma sve su vidljive, npr. Tokio u Subotici. U deklaraciji Machu Picchu sve više pažnje se posvećuje centru grada i njegovoj revitalizaciji. »Centar grada doživljava svoju renesansu«, konstatira Lewis Mumford. Renesansa, obnova ne znači da veći dio centra porušimo i na ruševinama podižemo četverokatnice. Poljaci su potpuno vratili izgled u ratu porušenog centra Stare miasto u Varšavi. Trebamo zaboraviti na »rušilački urbanizam« i vratiti se antičkoj ideji o centru i centralnom trgu. Centar, pogotovo zaštićeni, pripada svim stanovnicima grada, a ne samo pojedinim stanarima i parkinzima njihovih automobila. To nam je trenutno ponuđeno, trebamo zajednički promisliti kakav centar želimo za naše potomke, ali i da bude interesantan i za posjetitelje na koje računamo kao izvor prihoda.
