Ljepota banatske Toscane
Pokušala sam izračunati koliko je prošlo od mog posljednjeg putovanja bilo koje vrste i ne mogu to učiniti. Ne mogu reći ni da je sve posljedica situacije s pandemijom, bilo je prilika, ali nisu me željele do kraja. Ne želim se posvetiti ovoj činjenici i očajavati zbog nje, ali želim to zaustaviti. Mijenjam parametre i definicije putovanja. Do sada sam smatrala da je potrebno negdje prespavati barem jednu noć, da bi put postao putovanje, ali sada to otkazujem i objavljujem da sam putovala u Vršac. Da, napokon sam otputovala i ne mislim stati. Nevjerojatno je koliko je malo potrebno da se ponovno osjećam živom. Ne želim se zaustaviti i sljedeće što izazivam su Zagajička brda.
Zagajička brda
Čula si za Zagajička brda?
Da, da, naravno.
Ovo naravno mi se omaklo. Čula jesam, istina je, ali riječ »naravno« te stavlja u nekog znalca, a ja o Zagajičkim brdima ne znam baš ništa sem da su u blizini Bele Crkve i to je kraj. Gledam fotografije koje pronađem na internetu i imam osjećaj kao da gledam početak filma o Hobitima i čuveni Okrug. Kako je moguće da jedan ovakav ljubitelj bajkovitih krajolika u koje su smjestili Tolkienove junake nije čuo i posjetio ovakvu ljepotu koja mu je pod nosom.
Zagajička brda smještena su u sjeveroistočnom dijelu Deliblatske pješčare koja se smatra jednim od najvećih kontinentalnih pješčenjaka u Europi, pa je neki nazivaju i Europskom Saharom. Teritorijalno, Zagajička brda pripadaju općini Bela Crkva i prostiru se na površini od preko 250 hektara. Brda ne prelaze visinu od 300 metara i, što je najbolje, na njima nema kuća ni stanovnika. Smatra se da su neobična brda u obliku kuglice ostaci drevnih pješčanih dina nastalih naslagama vjetra i taloženjem pijeska. Vremenom je to pjeskovito tlo bilo prekriveno tankim slojem zemlje i trave i iz njega sada rastu niska patuljasta stabla.
Planinski pogled iz ravnice
Zanimljivo je da, koliko god ste sigurni da ste u ravnici i znate da ta brda prelaze samo visinu od 200 metara, imate dojam da se nalazite u planinskom području, a ne u ravnici pješčenjaka. Valoviti teren samo je djelomično kriv za to, ali najveća zasluga pripada položaju i pogledima koji se protežu stotinama kilometara u svim smjerovima. Tako ćete, zajedno s okolnim mjestima, vidjeti i Vršačke planine, južne Karpate, ali i vodu Dunava u daljini.
Nevjerojatno je kako se povijest može odraziti u jednom brdovitom krajoliku kroz drevne krajolike Panonske nizine. Ova sferna brda zapravo su drevne pješčane dine, koje su danas dijelom pošumljene, a dijelom prekrivene stepskom vegetacijom, što je jedan od posljednjih očuvanih stepskih pejzaža u Vojvodini. Trska koja se može vidjeti na obroncima brda Zagajić također svjedoči o tome da spomenik povijesti nije uvijek ozidan.
Iako nenaseljena, Zagajička brda kriju bogat živi svijet. Sokolovi, miševi, ogromni crni kukci slični bumbarima, zeleni gušteri, pa čak i zmije. Najpoznatiji glodavac koji živi na ovim brdima je slijepi pas, jedna od ugroženih životinjskih vrsta, i ovdje ima najveću koloniju.
Na najvišoj točki brda Zagajić nalazi se orijentir u obliku zidana obeliska. Ne postoje točni podaci o tome tko ga je sagradio, a mnogi tvrde da potječe iz vremena Marije Terezije, no s obzirom na njegovu armaturu vjerojatno je s početka 20. stoljeća. Uz obelisk je postavljen meteorološki stup za mjerenje brzine vjetra.
Zagajička brda nude poseban raj za bicikliste, a bicikl je ujedno i najljepši način za otkrivanje svih prostranstava. Također, ovo je raj za fotografe koji ove krajolike nazivaju minijaturnom banatskom Toskanom. Bez obzira pripadate li jednoj od ove dvije skupine ili vam je snaga u planinarenju, ne čekajte dugo, peti mjesec idealan je za obilazak brda Zagajičkih brda.
Ako vam ljepota hobitskog kraja ili pejzaži banatske Toskane nisu dovoljni, posjetite i Staru Palanku, smještenu na ušću Nere u Dunav. Negdje sam pročitala da Stara Palanka ima 11 kuća i 5 ribljih restorana. Dakle, ne propustite priliku ovdje probati neki riblji specijalitet, taman dok čekate skelu koji će vas odvesti na drugu obalu, do tvrđave Ram. To će svima biti dovoljno za prekrasno putovanje.
Gorana Koporan