Predraga braćo i sestre, predragi svi vi prijatelji u Uskrslom Bogočovjeku Isusu Kristu!
»Mir vama!« 
I ova je godina na planetarnoj razini obilježena pandemijom covida-19. Ta činjenica me s jedne strane snažno uznemirava, ali me još više usmjerava u zahtjevan svijet promišljanja, traganja i procjenjivanja cjelokupnog našeg života. Kao čovjek koji voli život i povijest, teško shvaćam kako je moguće da je čitavo čovječanstvo doslovce kleklo pred ovom pojavom. U proteklim desetljećima mediji i časopisi, kao i znanstveni glasnici, izvještavali su o tolikim veličanstvenim rezultatima znanosti i novim znanstvenim otkrićima. U tolikim laboratorijima znanstvenici su ‒ ako smijem tako reći – počeli krojiti sudbinu čovjeka: hoće li nam se roditi muško ili žensko dijete, ovakvih ili onakvih očiju i izgleda... Stručnjaci se poigravaju osnovnim stanicama života i pobjedničkim postignućima znanosti genetike!
Je li, dakle, moguće da u ovom »pobjedničkom« svijetu »znanosti i razvoja« sićušni nevidljivi virus  zakoči cjelokupnu našu uspješnost i blokira nam ekonomiju? 
Kako god pristupali ovim pojavama, i uz puno uvažavanje svih ovih vrlo kompleksnih pitanja, nikako ne možemo i ne smijemo prezreti riječi sv. Pavla, koji u svojoj prvoj Poslanici Galaćanima poručuje ovako: »Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati. Što tko sije, to će i žeti… tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duhu, iz duha će žeti život vječni«. 
Mislim, braćo i sestre, da svi moramo ponizno priznati: ovaj naš tako privlačni, vidljivi i opipljivi svijet doslovce nas je ulovio u svoju zamku. Jer pretežno živimo tako kao da stvarno postoji samo taj vidljivi, samo opipljivi i materijalni svijet. Narodi i države ulažu divovske napore za tjelesno zdravlje i tjelesnu ljepotu. O čovjekovom pak duhu danas se ne govori mnogo. U našim školama, naprimjer: koliko samo mjesta ima za prirodne znanosti, za tehnologiju i materijalnu komunikaciju, dok je »duh« prečesto zaboravljen, ili je barem gurnut na periferiju. 
Upravo zato želim svima istinito i životno slavlje Uskrsa! Snagom svoga duha i snagom Božjega Duha preobražavamo same sebe u Božje sinove i kćeri. Tako će naše slavlje Uskrsa biti sretno i blagoslovljeno. Pristupimo Mu, dakle, s punim pouzdanjem! U tom vas duhu blagoslivljam u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! 
Da: Krist je uskrsnuo, uistinu uskrsnuo!
mons. Stanislav Hočevar 
nadbiskup beogradski