Arhiv tekstova
Od smrti do uskrsnuća
Sveto trodnevlje dovršetak je Isusova poslanja, ispunjenje Božjeg spasenjskog plana za ljude. U njemu se očitovala sva Božja moć i ljubav za grješnike. U toku toga kratkog vremena vjera učenika je prošla put od mraka do prosvjetljenja, od razočaranja do ushićenja. Događaji ta tri dana i pred našu vjeru stavljaju brojna pitanja koja je trebaju preobraziti.
Razočaranje
Kristov križ je na Veliki petak postao simbol razočaranja i tuge svih onih koji su kroz tri godine slijedili Isusa i u njemu vidjeli Mesiju. Sve do posljednjeg trenutka oni su očekivali da će Isus promijeniti povijest, da će nad svojim sucima pokazati mesijansku moć i donijeti spasenje koje su tako dugo iščekivali. Ipak, ne. Razapet je i umro je. Tama koja je zavladala po svoj zemlji, kako kažu evanđelja, zavladala je i u srcima svih onih koji su se nadali do posljednjeg trenutka da će se možda ipak nešto dogoditi, de je možda ipak on Mesija koji može promijeniti nešto. Na opće razočaranje svih njegovih sljedbenika, Isus je prije mraka položen u grob.
Trebalo je preživjeti subotu, trebalo je izdržati tišinu groba, koja je za sve njegove sljedbenike značila poraz jedine nade. Šutnja groba toga subotnjega dana nametala je pitanje: »Što sad?« Smrt je u ljudskom dosegu razumijevanja stvari uvijek kraj. Ta subota je, dakle, za Isusove učenike značila početak kraja svega onoga za što im je Isus ulio nadu. Lako je nama u radosti iščekivati uskrsno jutro, kada znamo da je Isus uskrsnuo i da je ta subota samo prijelaz iz tuge u radost, iz smrti u život. No, Isusovi učenici ne znaju što će se dogoditi, jer uskrsnuće nije opcija u njihovim mislima. Iako je Isus najavljivao svoje uskrsnuće, oni mu se nisu mogli nadati, jer nisu razumjeli njegove riječi. A i kako bi, kada do Isusa nitko nije uskrsnuo, te nisu mogli ni zamisliti o čemu on to govori? Stoga je razumljiv zaključak Marije Magdalene da je njegovo tijelo ukradeno kada ga u nedjeljno jutro nije našla u grobu. Ipak, takav zaključak ne ostaje. Ivan i Petar odlaze provjeriti što se dogodilo, ali kada vide da nema Isusovog tijela, nisu se složili s Marijom Magdalenom da je ukradeno nego povjerovaše u uskrsnuće. Ljubav prema Kristu omogućila im je da u ključnom trenutku razumiju tajnu koju im je, dok je bio s njima, pokušao otkriti. Ljubav je ona koja čovjeku omogućava da prekorači granicu do koje seže razum i sagleda ono što ide onkraj ljudske logike.
Tako odjednom križ prestaje biti simbol tuge i razočaranja već postaje znak Kristove pobjede nad smrću i grijehom. Postaje simbol nove nade, simbol života vječnog. Sada svatko tko u Krista vjeruje zna da smrt nije nikakav kraj. Ona je novi početak. Uskrsno jutro je tome dokaz. Tako Krist, ne smo da uskrsnućem donosi spasenje ljudima, nego i otklanja najveći čovjekov strah da poslije smrti ničega nema, samo ništavilo. Sada svi znaju da je Isus ipak promijenio povijest i da je donio spasenje.
Težiti za nebeskim
Krist nam je otvorio vrata raja. Time nam je postavio cilj kojemu trebamo težiti. »Za onim gore težite, ne za zemaljskim!«, kaže sv. Pavao (Kol 3,2). Samo za zemaljskim teži onaj koji ne zna da poslije smrti postoji život, onaj koji ne zna za Isusovo uskrsnuće. No, vjernika njegova vjera opominje da ne smije živjeti kao da nakon zemaljskoga života više ništa nema. U čovjekovoj prirodi je da se brine za zemaljsko, no vjera mu pomaže da pobijedi tu prirodu, da podigne pogled sa zemlje i usmjeri ga k nebu.
I križevi su dio ljudskoga života. Svatko ima neki križ pod kojim pada i koji treba donijeti do kraja puta, a taj kraj je na kraju ovozemaljskoga života. Križevi nam se nekada čine preteški, kao što je i Isusu bio njegov. No, on ga je nosio, jer je znao da će jedino preko križa stići do uskrsnuća. Isusovo uskrsnuće je naša nada. I naše uskrsnuće dolazi kada donesemo svoj križ do kraja puta koji nam je Bog odredio. Na tom putu ne trebamo se boriti da ostavimo križ nego da osnažimo vjeru, jer će nam snažna vjera, koja prihvaća i ono što je izvan ljudskih mogućnosti, pomoći da lakše donesemo svoj križ do kraja. Molimo Uskrsloga da nam pomogne da usmjerimo pogled k vječnosti, da prihvatimo svoje križeve i strpljivo ih nosimo, da ne padamo u očaj i ne gubimo nadu pred izazovima za koje nemamo rješenja nego da vjerujemo u Božju svemoć, koja čak i smrt pobijediti može. Uskrs je najveći kršćanski blagdan, jer je to dan našega spasenja, ali i jer u svjetlu njega možemo stalo iznova osnaživati svoju vjeru i lakše podnositi svoje križeve.
