Arhiv tekstova
Slavonski planinarski put
Koliko nam je malo potrebno za sreću pokazuje i ovaj pomak sata koji nam je produžio dan. Oduvijek sam zavidjela svojim španjolskim prijateljima, jer kod njih dan traje duže. Proteklog smo vikenda, kao i obično, bili u divljini i uživali u suncu, Dunavu i našem živom svijetu Gornjeg Podunavlja, a taj smo sat duže osjećali u kilometrima koje smo tijekom dana prepješačili. Što više vremena provedemo u šetnji, to je veća želja da se odvažimo na dulju šetnju, koja zahtijeva nekoliko dana hoda, sa spakiranim ruksakom i izvrsnim pratiteljem.
Znak prije puta
Kad mi takva ideja prođe kroz glavu, često dobijem »znak« sa strane, pa je baš tako nagrađena i ideja o ovakvoj nekoj avanturi. Već sam razmišljala o ovakvim turnejama, a i pisala. Svakako se sjećate priče o Caminu ili turneje Via Adriatica, a Dinarsku stazu spomenuli smo u nekim drugim pričama. Ovaj put znak me odveo na slavonsku planinarsku stazu i bila je to ljubav na prvi pogled. Slavonija mi je poput ravnine u glavi i vjerujem da nisam jedina s takvom asocijacijom. I naravno da znam za Psunj, Papuk ili Ravnu goru, ali Slavonija mi je još uvijek ravna i sigurna sam da svi razumiju na što mislim.
Slavonski planinarski put
Slavonska planinarska staza otvorena je davne 1957. godine kao prva planinarska obilaznica u Hrvatskoj. Ruta tadašnjeg SPP-a protezala se od željezničke stanice Londžica do planinarskog doma Petrov vrh i od Strmaca do pl. kod kuće Omanovac. Kasnije, 2000. godine, SPP je dobio oblik potkovice i obuhvatio cijele slavonske planine (Psunj, Požešku goru, Dilj goru, Krndiju, Papuk i Zapadni Papuk) i krenuo od planinarskog doma Omanovac, a završio kod planinarskog doma Petrov vrh kod Daruvara. Manje promjene trase puta dogodile su se 2003. godine kada je tiskano drugo izdanje dnevnika s 20 kontrolnih točaka.
Slavonsko planinarsko društvo započelo je 2011. pohod slavonskim planinama i otvorilo novu dionicu koja povezuje planinarske domove Petrov vrh i Omanovac. Tako Slavonski planinarski put postaje kružni tok s 31 obveznom i 4 neobvezne kontrolne točke. SPP je spojna cesta i može se zaobići i kao kotačna obilaznica. Prosječnom planinaru treba 75 sati da obiđe sve kontrolne točke.
Put je podijeljen u 5 dionica:
1. »Psunj«: pl. dom Petrov vrh – pl. kuća Strmac
2. »Požeška gora«: pl. kuća Strmac – Komorica
3. »Dilj gora«: Komorica – pl. kuća Borovik
4. »Krndija«: pl. kuća Borovik – pl. dom Jankovac
5. »Papuk«: pl. dom Jankovac – pl. dom Petrov vrh
Svi su ovi dijelovi pod nadzorom i održavanjem povjerenika dionica koji su ujedno i članovi Povjerenstva za SPP i druge planinarske staze Slavonskog planinarskog saveza.
Priroda slavonskih planina je pitoma. Pješački izleti kroz prekrasne slavonske šume ugodni su, a njima dominiraju listopadno drveće (hrast, bukva, javor) dok su četinjači manje zastupljeni. Najviši vrh je na Psunju, Brezovom polju (984m).
Zanimljivo je da o ovoj prekrasnoj stazi nema puno putopisa, s detaljima staze, a činjenica je da nije baš popularizirana kao cjelovit pothvat. Ono što je sasvim sigurno jest da je staza dobro označena, a mnoga planinarska udruženja prolaze njene dijelove. Ovih dana na njegovoj popularizaciji marljivo radi Slavonac Hrvoje Jurić, koji je prije nekoliko tjedana završio obilazak slavonske planinske ceste sa svoja dva ljubimca, psima Enom i Maksom. Sigurna sam da će mu uskoro pasti na pamet da ovu stazu prijeđe na dvokotaču, ali željno ću sačekati tu priču, a u međuvremenu sanjati o svojoj avanturi na slavonskoj pješačkoj stazi.
Gorana Koporan
