Arhiv tekstova

Bog razumije čovjeka

Apostoli su čuli informaciju da je Isus uskrsnuo. Međutim, teško je povjerovati u nešto tako nevjerojatno. Isus je znao koliko je njegovim učenicima teško prihvatiti jednu takvu vijest, pa im je pomogao ukazavši im se. I naš je vjerski život ispunjen sumnjama, muče nas grijesi, ponekad se osjećamo od Boga napušteno. Vjernik nije lako biti, ali Bog vidi što čovjeka tišti i želi mu pomoći da pobjedi svoje sumnje i strahove, da odbaci svoje grijehe i dođe mu još korak bliže. U tom Božjem nastojanju da nam pomogne mi moramo biti njegovi suradnici.

Čovjek traži dokaz

Evanđelje i treće vazmene nedjelje govori o sumnji i strahu učenika nakon vijesti o Isusovom uskrsnuću. I ove nedjelje čitamo kako Isus razumije strah i nevjericu svojih učenika, kako razumije da vijest o uskrsnuću nije lako prihvatiti (usp. Lk 24,35-48). Isusu je posve jasno da su čovjeku ponekad potrebni materijalni dokazi da bi nešto prihvatio. Zato želi pomoći svojim učenicima, jer je bilo važno da oni budu potpuno sigurni u njegovo uskrsnuće, kako bi bili ustrajni navjestitelji Radosne vijesti. Dolazi među njih želeći im pružiti siguran dokaz svoga uskrsnuća. Kako bi otklonio svaku, i najmanju sumnju da je možda pred njima neka utvara on im pokazuje svoje rane, dopušta da ga dodirnu. Tako nestaju sve njihove sumnje i strahovi, te postaju spremni da uskoro budu navjestitelji te velike istinu o čovjekovom spasenju.
I suvremenog vjernika muče različite sumnje. Istinu Isusova uskrsnuća uglavnom smo prihvatili i ne zamaramo se njezinim propitivanjem. Suvremenog čovjeka više muči da prepozna Božju prisutnost u svome životu. Posljednja godina za cijelo čovječanstvo je bila teška i neizvjesna. Mnogi su se pred strahom za vlastitu egzistenciju zapitali gdje je Bog u njihovom životu i u svijetu općenito. Učenici su sumnjali, ali su bili otvoreni da prihvate dokaze koje su primili, i prepoznaju veliko Božje djelovanje. No, čovjek pred svojim strahovima često zatvara vrata Bogu, pa ne može prepoznati znakove njegove prisutnosti, sklon je Boga optuživati da ga je napustio. 
Psalmist kaže: »Znajte: Gospodin čudesno uzvisuje prijatelja svoga;/Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.« (Ps 4,4). S takvom sigurnošću trebamo hoditi kroz mrak u vjeri, kroz teškoće koje nam zatamnjuju pogled prema Bogu. Gospodin razumije sve naše poteškoće i pomoći će, pokazat će da brine za one koji mu se utječu. No, čeka za to pravo vrijeme, a od nas traži strpljenje i vjeru.

Grijeh nas udaljava od Boga

Vjernik se ponekad plaši da ne vidi znakove Božje prisutnosti i da se pati kroz život, jer ga Bog kažnjava zbog njegovih grijeha. No, naš Bog nije osvetnik, on je ljubav. On čovječanstvo nije kaznio zbog grješnosti, nego je poslao svoga Jedinorođenca da grješne ljude spasi svojom mukom smrću i uskrsnućem. »Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše nego i svega svijeta.« (1Iv 2,1-2). Božje je milosrđe neizmjerno, njegovo praštanje bezgranično, ako nije poštedio ni svoga Sina zbog naših grijeha, kako onda neće oprostiti kada spoznamo svoju grješnost i pokajemo se. Naši grijesi nas čine slijepima za Boga, zbog njih se od njega udaljavamo i sve ga teže u svome životu uočavamo. To ne znači da je Bog nas napustio, nego da smo mi napustili Boga. Kajanje i odbacivanje grijeha put je koji nas ponovno vraća u njegovu blizinu, u kojoj smo sigurni, bez obzira na životne oluje.
Ana Hodak