Arhiv tekstova
Ružičasta priča (II.)
Prošli smo tjedan započeli priču o ružičastim jezerima. Kad sam posjetila baru koja je iznenada, ove godine, dobila ružičastu boju, nisam imala pojma koliko ima ružičastih voda i njihovih neobičnih priča.
U prethodnom tekstu upoznali smo se s ružičastom barom u blizini Bezdana, oko sela Daraži Fok, podsjetili smo se na priču o Banji Pačir, između Subotice i Bačke Topole, zaustavili se na jugoistoku Španjolske kako bismo posjetili slana jezera Salina de Torrevieja i La Salina de La Mata, uživali u australskom jezeru Hiller, možda najpoznatijem po pitanju ružičastih voda, zaustavili se u Senegalu i dogovorili se da ćemo nastaviti priču o njegovom preslanom jezeru.
Jezero Retba zauzima oko 3 km² i nalazi se oko 35 km sjeveroistočno od glavnog grada Senegala. Sadržaj soli u jezerskoj vodi izuzetno je visok, čak 40%, što je gotovo jedan i pol puta više nego u Mrtvom moru. Da bi ove informacije bile razumljivije, to je 380 grama soli po litri vode! Kako bi se zaštitili, mnogi mještani koji sakupljaju sol u jezeru podmazuju kožu maslacem kako bi izbjegli oštećenje tkiva. Dunaliella salina, organizmi koji žive u vodi i odgovorni su za njezinu ružičastu boju, poznati su po svojim antioksidativnim učincima i sposobni su stvoriti veliku količinu karotenoida. Zbog toga se često nalaze u kozmetici i kao dodatak prehrani. Zbog ogromne količine soli rijetki organizmi mogu preživjeti u jezeru, ali jezero se izvrsno koristi kao izvor soli i kao neobična turistička atrakcija.
Tu je i jezero Masazirgol ili Masazir, slano crvenkasto ružičasto jezero od 10 četvornih kilometara smješteno u azerbajdžanskom okrugu Qaradag.
Velike količine klorida i sulfata koncentrirane su u ionskom sastavu vode jezera Masazir. Iz nje se redovito vadi sol, a procjenjuje se da bi mogla sadržavati ukupno oko 1.735 tona.
Dusty rose
Bilo bi nevjerojatno da lijepa Kanada ne ponudi ništa na temu ružičastih jezera. Priča je malo drugačija, jer je ovo jedino ružičasto jezero koje nema slanu vodu, a nema ni algi koje vodi daju ružičastu boju. Međutim, jezero je ružičasto, a njegova boja još uvijek nije u potpunosti objašnjena. Stručnjaci vjeruju da pod jezerom teče podzemna voda koja sakuplja minerale i sedimente, čineći vodu ružičastom.
A na kraju, cvijet
Posljednje jezero izdvojeno za ovu priliku nema ružičastu boju vode, ali je ružičasto. Smješteno je na sjeveru Tajlanda i zove se Nong Han Kumphawapi, a u svijetu je poznato kao Jezero crvenog čotusa. Od studenog do ožujka, na površini od preko 30 km2, ne možete vidjeti ništa osim prekrasnih tamno ružičastih cvjetova koji plutaju po vodi. Ugodan i snažan miris crvenog lotosa širi se uokolo.
Jezero je vrlo plitko, s prosječnom dubinom od samo jednog metra, ali je izuzetno važno za stanovnike regije jer hrani rijeku Pao. Kad se na njemu pojave prvi pupoljci početkom studenoga, a posebno u prosincu kad su u punom cvatu, mještani ga od milja zovu »more lotosa«. Omiljena među turistima, s pogledom na rascvjetali beskaraj, je vožnja brodom koja vam omogućuje da izbliza pogledate otoke na kojima se nalaze kipovi Bude, male bogomolje i pagode.
Ružičasta boja je samo jedna od neobičnosti kada govorimo o neobičnim jezerima. Priroda je uistinu čarobna i može se igrati sa svojim stanovnicima, pri čemu ne mislim samo na ljude već na sve mikro i makro dijelove prirode. Ako su vam ove neobičnosti pobudile znatiželju, potražite priču o jezeru meduza, ili vulkanskom jezeru, ili možda o dva jezera Kelimuti koja se nalaze jedno do drugog, s tim da je jedno plavo, prozirno, a drugo crno. Njihova osobitost nije u različitim bojama već u tome što crno jezero može postati crveno, pa tirkizno, pa zeleno. Priča o bojama je uobičajena, ali priče o čudnim stanovnicima jezera nisu rijetke, pa najhrabriji mogu potražiti čudovište iz Loch Nessa. Kao što vidite, mogućnosti su velike, odaberite neku neobičnost za sebe.
Gorana Koporan
