Arhiv tekstova
Dijalog i kompromis s Luciferom
Između bijele i crne boje nalazi se cijeli spektar. Ako pomiješamo bijelu i crnu, dobijamo sivu, koju možemo nazvati i »bojom kompromisa« – jer, niti je bijelo niti je crno. Istina, i siva boja ima razne nijanse, od svijetlosive do tamnosive. Naš dobro obaviješteni Dvostruki Predsjednik, kada govori o situaciji u po Ustavu »južnoj pokrajini« Srbije, uvijek upotrebljava riječi »dijalog i kompromis«. Time nama, običnim građanima, sugerira da ćemo dijalogom stići i do kompromisnog rješenja višedesetljetne »južne problematike«. To podrazumijeva da i najbrojniji narod ove zemlje dobije »nešto« za »nešto«. Slušajući duže vrijeme govore Dvostrukog, sjetio sam se drame Imrea Madácha Čovekova tragedija (Az ember tragédiája) u kojoj su glavni likovi Adam, pomalo Eva, i Lucifer. Madáchov opis Lucifera je pomalo specifičan, nije mislilac poput Goetheova Mefista, koji »kupuje« Faustovu dušu, tvrdeći da se sve može kupiti i prodati. Madáchov Lucifer je skeptični i često ironični protivnik samog Stvoritelja; ne oduševljava se njegovim stvaralačkim dostignućima, pogotovo kad je riječ o ljudima. Cijela drama je zapravo jedan dijalog između Adama i Lucifera. Ovaj potonji pokazuje besmislenost ljudskog postojanja, putovanjem kroz povijest čovječanstva, a Adam stalno traži nove i nove ideje ili ideologije. Dijalog nije samo razgovor između ljudi nego je i literalni oblik, često upotrijebljen u antičkoj kulturi, ali i u renesansi. Obično ima i poučni karakter, jer jedan sudionik postavlja pitanja o nečemu što mu nije jasno, a drugi pak odgovara i objašnjava. Pokušao sam, (malo nevješto) slijedeći velikog Madácha, napisati jedan suvremeni izmišljeni dijalog između Adama i Lucifera.
Mali izmišljeni dijalog
Lucifer: »Nešto si mi u posljednje vrijeme jako zabrinut, Adame. Što te tišti?«
Adam: »Vidiš li, Luciferu, s kakvim problemima se trebam svakodnevno suočavati. Prvo, ovdje već više od godinu dana hara novi virus. Nabavio sam pet vrsta cjepiva i vrlo uspješno cijepimo stanovnike, ali ta mala i beznačajna oporba stalno me kritizira da ovo pogrešno radim. Napose da nisam smio građanima dati nedovoljno ispitana cjepiva iz Rusije i Kine.«
Lucifer: »Oporbe uvijek ima. Gledaj samo mene: ja sam najveća oporba samom Bogu, a ti ipak nisi On, mada te neki obožavaju kao njega.«
Adam: »Ma, uopće me ne slušaju. Ja ih molim kao Boga da se cijepe, a mnogi to odbijaju. U tajnosti prave covid tulume i bune se kada ih rasturi komunalna policija i kada kažnjavamo organizatore.«
Lucifer: »Znaš onu izreku: ‘mladost – ludost’. A i onu: ‘Bog je Bog, a biznis je biznis’.«
Adam: »Upravo to radim. Vidiš, sa svih strana pozivam ulagače da svoj novac investiraju u Srbiji. I dajemo im razne pogodnosti kao što je infrastruktura, besplatno korištenje zemljišta i opet ne valjam.«
Lucifer: »Ti stalno samo kukaš, kako se veli ‘ko Grk u apsu’. Zasad je kontrola u tvojim rukama, imaš poslušnu premijerku, poslušne članove tvoje partije, izborna pobjeda ti je takoreći zagarantirana.«
Adam: »Kako ne bih kukao. Vidiš što nam radi dio međunarodne zajednice: žele nam oteti najsvetiji dio teritorija, a od mene traže da ja to još na neki način i priznam!«
Lucifer: »Što se buniš? Za sada imaš Ustav koji je na tvojoj strani, na koji se uvijek možeš pozvati.«
Adam: »Ona neodgovorna prijašnja vlast nije ništa učinila da spriječi jednostrano proglašenje nelegalne države i mirno su promatrali kako neki tu državu priznaju!«
Lucifer: »Opet se buniš bez razloga. Tvoji veliki prijatelji Kinezi i Rusi je ne priznaju, a i pet država Europske unije koje, istina, imaju izvjesne probleme sa svojim manjinama, također ne priznaju ‘lažnu državu’, kako ju često nazivate. A gdje je kompromis?«
Adam: »Moja želja je da dijalogom riješimo problem. To savjetuju mnogi zvaničnici koji dolaze u moju zemlju razgovarati sa mnom, a to je i moj stav. Što misliš o kompromisu?«
Lucifer: »Čini mi se da bi ti želio i jare i pare.«
Adam: »Nije o tome riječ. Ne možemo mi gubiti sve, a druga strana, da dobije sve! Recimo, za sad ne ispunjavaju dogovorenu, u sporazumu potpisanu zajednicu srpskih općina.«
Lucifer: »Recimo, u Ustavu piše da će južna pokrajina imati specijalnu autonomiju, a nema je. Pa da će Vojvodina imati Zakon o financiranju kojeg također nema. Tako da… ni Vi niste baš ažurni. Moj prijedlog je da kupuješ vrijeme. I ono je na prodaju.«
Adam: »Kako to misliš?«
Lucifer: »Evo kako: ispričat ću ti jednu staru priču. Nekad davno kralj osudi dvojicu razbojnika na smrt, ali budući da je bio demokratski orijentiran, na koncu ih zapita koja im je posljednja želja? Jedan od njih dvojice kaže: ‘Kralju, činiš veliku grešku ako nas pogubiš, jer mi možemo tvog magarca za godinu dana naučiti govoriti’. Kralj se nasmije i reče: ‘Neka bude tako. Živjet ćete još godinu dana’. Poslije drugi pita onog koji je dao obećanje: ‘Jesi li ti lud?’. Ovaj mu odgovori: ‘Godinu dana je dug period. Za to vrijeme može kralj umrijeti, može magarac crknuti, a možda može i progovoriti’. Tebi je sve vrijeme na raspolaganju. A možda i južnjaci promijene mišljenje i požele biti dijelom tvoje napredne i prosperitetne države. Jedini problem bit će što uraditi s novim-starim državljanima, jer oni nisu tvoji glasači. Ali, ako ih dobro potplatiš, sve je moguće.«
A Madách veli: »Čovječe, nadaj se i vjeruj!«
