Arhiv tekstova
Moliški Hrvati u Italiji
Premda su se u Italiju Hrvati doseljavali u različitim razdobljima te ih prema procjenama ima danas oko 60.000, jedina hrvatska autohtona manjinska zajednica kojoj su priznata jezična prava su moliški Hrvati koji su se naselili u pokrajinu Molise (Campobasso) u srednjoj Italiji još potkraj XV. i u prvim desetljećima XVI. stoljeća, u vrijeme kada su se hrvatski prostori nalazili pod snažnim osmanskim pritiskom. Prema podacima talijanskog državnog statističkog zavoda, u moliškoj provinciji Campobasso 2001. godine živjelo je dvije tisuće Hrvata.
Njihovi tragovi zabilježeni su u mjesnoj toponimiji i pisanim izvorima kao i u prezimenima mjesnog stanovništva. U župnoj crkvi u Palati urezan je kameni natpis koji svjedoči o dalmatinskom podrijetlu doseljenika u prvoj polovici XVI. stoljeća: HOC PRIMUM DALMATICAE GENTES INCOLVERE CASTRUM AC FUNDAMENTIS EREXERE TEMPLUM ANNO MDXXXI
(Dalmatinski narod ponajprije se nastani u ovom gradu i podiže hram iz temelja godine 1531).
Sve ih je manje
Moliški Hrvati su zbog svoje izoliranosti sačuvali arhaični govor koji je zanimljiv, prije svega, istraživačima i lingvistima. Njihovi govori potječu od mlađeg ikavsko-štokavskoga narječja koje se govorilo na granici čakavske i štokavske skupine narječja između Cetine i Neretve u XV. stoljeću.
U to vrijeme 7.000-8.000 ljudi je naselilo 15-tak naselja i njihov se broj postupno uvećavao, ali se u kasnijim stoljećima zbog iseljavanja i stapanja s većinskim stanovništvom smanjio na nekoliko tisuća.
Danas tako potomci doseljenika s hrvatske obale nastanjuju tek tri mjesta u ovoj pokrajini Acquaviva Collecroce (Živa Voda-Kruč), Montemitro (Mundimitar) i San Felice del Molise (Stifilić), smještena nekoliko desetaka kilometara od jadranske obale i grada Termolija. Danas tamo živi veoma mali broj stanovnika i jedina su hrvatska naselja u Italiji koja su svoj etnički identitet zadržala do najnovijega doba. Prema podacima Centralnog statističkog instituta, u moliškoj provinciji je 2011. godine živjelo 1.822 Hrvata, i to u Kruču 674, Mundimitru 454 te u Filiću 694. Uz ova mjesta u kojima Hrvati žive kao jezična manjina, slijedom istraživanja utvrdilo se da u općini Tavela (Tavenna) još postoje kulturne i jezične karakteristike hrvatskog naroda.
Moliški su Hrvati 1960-ih doživjeli svojevrsni narodnosni preporod. Uspostavljaju se veze sa starom domovinom, organiziraju se tečajevi hrvatskog jezika, pokreću se časopisi i listovi u kojima se koristi moliški govor. Zaslugom kardinala F. Šepera veliku potporu dobili su od Crkve dolaskom hrvatskih svećenika i časnih sestara.
Status – jezična manjina
Danas moliški Hrvati imaju status jezične manjine u Italiji i službeni natpisi u tri moliška sela su dijelom dvojezični. Nakon uspostave neovisne Hrvatske, veze moliških Hrvata s domovinom ponovno dobivaju na intenzitetu posredstvom Hrvatske matice iseljenika i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske. Zahvaljujući suradnji s hrvatskim znanstvenim ustanovama ostvaruju se i znanstveni projekti o povijesnoj, kulturnoj i jezičnoj baštini moliških Hrvata. Unatoč svim nastojanjima, mnogobrojni starosjedioci napuštaju zavičaj i odlaze u razvijenije talijanske gradove ili u inozemstvo, čime se njihov broj sve više smanjuje. Naime, nekoliko malih općina u kojima žive moliški Hrvati raštrkano je po brdima, slabo prometno povezano kako međusobno tako i s ostatkom pokrajine.
U Moliseu je tako, prema riječima, profesora talijanskog i latinskog, autora rječnika arhaičnog dijalekta moliških Hrvata iz Kruča Giovannija Picolija u vrijeme kada su slavili 500. obljetnicu doseljenja (2018. godine) bilo oko 1.600-1.700 Hrvata.
Italija svojim ustavom jamči samo zaštitu jezičnih, ali ne i nacionalnih manjina, te posebnim pravilima uređuje pravni položaj pojedinih manjina u autonomnim pokrajinama. S ciljem bolje zaštite hrvatske manjine u Italiji, odnosno talijanske manjine u Hrvatskoj, u Zagrebu je 1996. potpisan Sporazum između Hrvatske i Italije o zaštiti manjina. Italija je njime izričito priznala, kao autohtonu, hrvatsku manjinu u regiji Molise. Sporazum hrvatskoj manjini jamči slobodno izražavanje kulturnog identiteta i naslijeđa, uporabu materinskog jezika u privatnom i javnom životu te osnivanje vlastitih kulturnih ustanova i udruga. No, prema talijanskim zakonima hrvatska zajednica u Italiji je službeno locirana isključivo u okviru regije Molise, dok se, unatoč brojčano znatnoj prisutnosti Hrvata u Furlaniji-Julijskoj krajini, (Lombardiji i Markama), njima ne priznaje status povijesne niti jezične manjine.
Prema procjenama, regiju Furlanija-Julijska krajina/Friuli Venezia-Giulia naseljava oko 16.000 pripadnika hrvatske nacionalne manjine koji i tamo nastoje ostvariti status »jezične manjine« koji je predviđen Zakonom o normama zaštite povijesnih jezičnih manjina.
Hrvatskih kulturnih udruga ima i u Rimu, Trstu, Milanu i Udinama, uz kulturne udruge moliških Hrvata, koje su od 2001. godine udružene u Savez hrvatskih zajednica Italije (Federazione delle Comunita Croate in Italia).
Godine 2004. Savez je pokrenuo izdavanje dvojezičnog informativnog glasila namijenjenog Hrvatima u Italiji, kao i državnim i kulturnim institucijama Italije i Hrvatske kojim osnažuje svoju predstavničku zadaću.
U regiji Molise djeluju hrvatske kulturne udruge. U Kruču djeluju kulturne udruge Jedna musika i Naš život te Sportska udruga Isola Croata – Hrvatski otok u Moliseu. U Mundimitru su osnovane i djeluju Zaklada Agostina Piccoli, glazbeni sastav mladih KroaTarantata i Udruga Na našo. U Filiću djeluju Kulturna udruga Luigi Zara i Udruga Naš grad.
Priredila: J. D.
