Posljedice skupštinske odluke
Nakon sjednice Skupštine Grada Subotice na kojoj je pokrenuta promjena Statuta Grada Subotice kako bi se u službenu uporabu uveo »bunjevački jezik« uslijedila su brojna reagiranja. Između ostalog HNV je zatražio da se po istom principu hrvatski kao službeni jezik uvede u Apatin, Bač i Sombor.
Grlić Radman:
»Bunjevački govor nije jezik«
Ministar vanjskih i europskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman rekao je za HRT da je srbijanskom Ministarstvu vanjskih poslova Srbije upućena nota zbog toga što je Gradsko vijeće Subotice gradskoj skupštini uputilo prihvaćanje prijedloga kojim bi se izmijenio statut tako da bi se uz službenu upotrebu srpskog, mađarskog i hrvatskog jezika uvrstio i »bunjevački jezik«. »Bunjevački govor nije jezik, on pripada novoštokavskom ikavskom dijalektu i jedan je od dijalekata hrvatskoga jezika. Također i Bunjevci u Mađarskoj su podetnička skupina i oni se služe i nazivaju svoj jezik hrvatskim, a bunjevački je jedan od dijalekata«, rekao je Grlić Radman. On je naveo da su u noti istaknuli kako bi takav čin doveo u pitanje postupanje Srbije u ostvarenju obveza koje se odnose na prava hrvatske nacionalne manjine.
»Također smo kazali u toj noti da MVEP smatra da pokretanje upravo takvih inicijativa ne bi pridonosilo daljnjem unapređenju i jačanju bilateralnih odnosa između dviju država«, rekao je Grlić Radman.
Dodao je kako je razgovarao sa srbijanskim ministrom vanjskih poslova Nikolom Selakovićem te da će mu se javiti nakon povratka s puta u Berlin.
Vojnić: Primijeniti uvedeni princip pozitivne diskriminacije!
Predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić uputila je službeni zahtjev predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću u kojem se traži uvođenje hrvatskog jezika u službenu uporabu u Gradu Somboru, općinama Apatin i Bač te na području cijele Autonomne Pokrajine Vojvodine.
»Ohrabrena primjenom načela pozitivne diskriminacije na posljednjoj sjednici Skupštine grada Subotice, kod izglasavanja izmjena koje će jednoj manjinskoj zajednici omogućiti presedan službene uporabe jezika kada to zakon izrijekom ne traži, hrvatska zajednica pozdravlja buduće inicijative predstavnika vlasti u ostvarenju istih prava u mjestima u kojima u sličnom ili većem postotku žive Hrvati – Gradu Somboru (8,39 %), u općinama Apatin (10,42 %) i Bač (8,39 %), kao i za područje cijele AP Vojvodine. Ovakav presedan primjene načela pozitivne diskriminacije predstavlja korak naprijed prema novoj svijesti u kojoj niži postotci više nisu razlog zanemarivanja već mjesto dokazivanja zrelosti društva«, navodi Vojnić.
HNV unaprijed pozdravlja buduće napore u afirmiranju položaja šokačkih i bunjevačkih Hrvata, a Zahtjev je, osim predsjedniku, upućen i Gradu Somboru te dvjema općinama.
H. R.
DSHV: Osuda prijetnji
DSHV najoštrije osuđuje najnovije zastrašujuće prijetnje upućene u proteklih nekoliko dana vodećim ljudima hrvatske zajednice, učestali govor mržnje na društvenim mrežama te povećan broj negativnih napisa u medijima. Sve su one, na žalost, posljedica poduzetih legitimnih koraka na planu zaštite interesa i ostvarivanja prava Hrvata u Vojvodini glede započete procedure uvođenja tzv. bunjevačkog jezika u službenu uporabu na teritoriju Grada Subotice.
Zbog prijetećih i drugih neprimjerenih sadržaja upućenih poruka predstavnicima najvažnijih institucija Hrvata u Srbiji očekujemo od predstavnika vlasti da iste odlučno osude, da nadležna tijela pronađu počinitelje i procesuiraju ih te da se poduzmu koraci zaštite onih kojima su prijetnje bez ikakvih stvarnih razloga upućene.
Tomislav Žigmanov, predsjednik DSHV-a
Manipuliranje s jasnim
političkim implikacijama
Hrvatski PEN izrazio je zabrinutost zbog isticanja tzv. bunjevačkoga jezika i njegova izdvajanja iz korpusa hrvatskoga kao manjinskog jezika u Srbiji, istaknuvši da pozicioniranje dijalekta na nivo jezika smatra manipuliranjem s jasnim političkim implikacijama. Naime, vijećnici Skupštine grada Subotice usvojili su, uz protivljenje predstavnika Demokratske stranke Hrvata u Vojvodini, Odluku o pristupanju promjeni Statuta Grada, čime je pokrenuta procedura uvođenja tzv. bunjevačkog jezika u službenu upotrebu na teritoriju toga grada.
»Riječ je isključivo o jednom od dijalekata hrvatskoga jezika kojim se koristi dio Hrvata u Vojvodini i Mađarskoj, a koji se naziva Bunjevcima. Više od tri četvrtine Bunjevaca smatra se isključivo Hrvatima, usprkos dugom povijesnom kontinuitetu politike asimilacije sredina u kojima žive«, ističe se u izjavi Hrvatskoga PEN centra.
Takva inicijativa, smatra Hrvatski PEN, očito je usmjerena na razbijanje jezičnoga tkiva hrvatskog jezika i u suprotnosti je s ključnim odredbama međudržavnog Sporazuma o zaštiti nacionalnih manjina između Hrvatske i Srbije .
»Svako dalje pozicioniranje jednoga dijalekta na nivo jezika kojim se služe Hrvati kao nacionalna manjina u Srbiji, osobito u Subotici, smatramo manipuliranjem s jasnim političkim implikacijama«, naglašava se u izjavi Hrvatskoga PEN centra koju potpisuje predsjednik Tomica Bajsić.
H. R.
Matica hrvatska protiv uvođenja »bunjevačkoga jezika«
Matica hrvatska sa sjedištem u Zagrebu uputila je pismo predsjedniku Skupštine grada Subotice Bálintu Pásztoru kojim u cijelosti podržava izjavu predsjednika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislava Žigmanova od 3. ožujka glede pristupanja promjeni Statuta Grada Subotice radi uvođenja »bunjevačkoga jezika« u službenu uporabu. U pismu koje potpisuje predsjednik Matice hrvatske prof. emer. Stipe Botica stoji: »Matica hrvatska, kao i sve matice u slavenskim narodima, brinu se o kulturnom i nacionalnom identitetu i ne može postupati drukčije. Nadamo se da ćete pri postupanju u vezi s ovim pitanjem imati na umu i naše mišljenje«.
Osnovana daleke 1842. godine, Matica hrvatska jedna je od najstarijih i najuglednijih ustanova kulture u Hrvatskoj, poput Matice srpske u Srbiji i sličnih ustanova u drugim slavenskih državama.
H. R.
Grgo Bačlija: Bunjevački
je govor, a ne jezik
Povodom odluke Skupštine grada Subotice izglasane 4. ožujka da se tzv. bunjevački jezik uvrsti kao službeni u Statut grada Subotice, dopis našem uredništvu poslao je umirovljeni odvjetnik Grgo Bačlija, koji je s skupa Markom Peićem, autor Rečnika bačkih Bunjevaca iz 1990. godine. Drugo, dopunjeno izdanje toga rječnika objavljeno je 2018. u nakladi Bunjevačkog nacionalnog savita i Matice srpske i smatra se jednim od temelja standardizacije tzv. bunjevačkog jezika u Srbiji. Bačlija ističe kako su se Peić i on, prilikom istraživanja u Bajskom trokutu za potrebe rječnika, vodili činjenicom da se radi o govoru, odnosno dijalektu Bunjevaca, a ne o jeziku. Podsjeća i da je rječnik izišao kao prva knjiga u ediciji Dijalekatski rečnici Matice srpske.
»Radi se o činjenici da smo svojedobno pokojni Marko Peić i ja samoinicijativno – amaterski – započeli aktivnost na prikupljanju građe za objavljivanje rječnika govora bačkih Bunjevaca, i to nakon što smo bili diskvalificirani iz javnog života. Ja sam etiketiran kao ‘maspokovac’, a Marko Peić kao liberal te smo obojica bili uklonjeni iz javnog života. Marko Peić je bio umirovljen u 50. godini života. Prilikom obrade terena u Bajskom trokutu mi smo se rukovodili činjenicom da se radi o govoru Bunjevaca, a ne o jeziku. Bili smo svjesni da je to dijalekt. Najveći srbijanski lingvist Pavle Ivić svojedobno je bio mentor i cenzor izdanja rječnika koji je jasno smatrao da se rječnik mora tiskati na latiničnom pismu, s obzirom na to da su izdavači Matica srpska i Subotičke novine. Rječnik je izašao kao prva knjiga u ediciji Dijalekatski rečnici Matice srpske. Osim rječnika, paralelno smo radili i na knjigama Imenoslov bački Bunjevaca (1994.) i Narodne umotvorine bački Bunjevaca (1997.). Sve ovo smo radili iz ljubavi prema bunjevačkom rodu sa željom da ostavimo nešto ovdašnjem hrvatskom korpusu.
Drugo, dopunjeno izdanje Rečnika bačkih Bunjevaca iliti Ričnika bački Bunjevaca objavljeno je 2018. godine. U izradi toga rječnika nisam sudjelovao niti sam bio osobno konzultiran, kao suautor prvog izdanja. Kao suautor prvog, i bez moga znanja drugog izdanja rječnika, želim naglasiti da bunjevački nije jezik već samo govor, i to dijalekt kojim se služe ovdašnji Hrvati. Za mene, kao suautora navedenih knjiga, najmjerodavnije mišljenje dali su Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje i lingvist Pavle Ivić koji je opisao bunjevački govor u svojoj knjizi Srpskohrvatski dijalekti – njihova struktura i razvoj – govor je stavljen u novoštokavski ikavski dijalekt«, navodi u svojem reagiranju Grgo Bačlija.
H. R.
Pravno nasilje i nasrtaj
na zdravu logiku
Govoreći u Hrvatskom saboru 5. ožujka 2021. godine, samo dan nakon sjednice Skupštine grada Subotice na kojoj je donijeta odluka o uvođenju takozvanoga bunjevačkoga jezika u službenu uporabu, zastupnica Marijana Petir je rekla kako se na hrvatsku manjinu vrši atentat. Zastupnica Petir poznata je kao politički djelatnik koji se već dugi niz godina zalaže za boljitak hrvatske manjine u Srbiji, o čemu svjedoči njezino djelovanje dok je bila zastupnica u Europskome parlamentu, sudjelovanje na velikome broju događaja koji se bave identitetom Hrvata u Vojvodini, pa čak i beskompromisno govoreći o stradanju hrvatskoga naroda tijekom 90-ih godina prošloga stoljeća. No, ovdje nije riječ toliko o liku i djelu gospođe Petir, jer ono je već poznato i prepoznato među hrvatskom zajednicom u Vojvodini. Ovdje je riječ o konstataciji koju je hrvatska zastupnica napravila reagirajući na sve ono što se posljednjih dana dešava u Gradu Subotici. Riječ atentat mogla bi se prilikom komentiranja društvenih procesa učiniti previše oštrom, točnije radikalnom, ali svakome tko malo bolje poznaje sveukupne hrvatsko-srbijanske odnose ove riječi zvuče kao upozorenje. Atentata je bilo podosta u hrvatskoj povijesti, brojni su hrvatski društveni djelatnici bili žrtvama atentata: Ivo Pilar, Milan Shufllay, Stjepan Radić, čija je smrt od ruku radikalskih zastupnika imale nesagledive posljedice po odnose dva naroda, izgubljeno povjerenje koje nikada više nije moglo biti povraćeno. Bilo je mučno gledati verbalne napade kojima je bio izložen hrvatski zastupnik u subotičkoj skupštini Tomislav Žigmanov dok su mu pojedini zastupnici vladajućih struktura upućivali degutantne poruke, koje su išle čak toliko daleko da su se pojedinci pozivali i citirali ideologe četničkoga pokreta i njihova tumačenja o hrvatskome narodu. Samo dan nakon sjednice gradskoga parlamenta čitav srbijanski tisak ponovno targetira hrvatsku zajednicu i ono što je onespokojavajuće jest kako u tome ne sudjeluju samo esktremno desni mediji već i oni srednjostrujaški, koji, pored napada na čelništvo hrvatske zajednice i Hrvatske, pronalaze opravdanja za falsificiranje povijesti, protupravno djelovanje i otimanje hrvatske baštine i naslijeđa u Vojvodini. Istodobno, nedostatak bilo kakve reakcije od strane mjerodavnih tijela zaduženih za ljudska i manjinska prava oko uvrjeda izrečenih zastupniku jedne nacionalne manjine krajnje je zabrinjavajući. Postavimo pitanje kakve bi reakcije bile da se ovako što desilo spram srpskih zastupnika u Hrvatskome saboru, ne bismo morali dugo čekati na reakcije nekakvih vulina i linti ? Ovo s čim se danas suočava hrvatska zajednica jest velika prijetnja njezinome opstanku i očuvanju svojih etnokulturoloških sastavnica, ali je ohrabrujuće to što je vodstvo hrvatske manjine još jednom pokazalo spremnost hrabro se upustiti u borbu oko zaštite svoga dostojanstva, što je matična domovina Hrvatska jasno i nedvosmisleno stala iza svoje manjine i što u Hrvatskoj postoje strukture koje su spremne reagirati na nepravde koje se čine njezinim sunarodnjacima izvan matične domovine. Kako smo rekli, hrvatski je narod nakon brojnih atentata izlazio snažniji, pa uvjereni smo kako će to biti i nakon ovakvoga pravnoga nasilja i nasrtaja na zdravu logiku.
Darko Baštovanović