Arhiv tekstova

U blizini Velike Gorice  prije dvadesetak dana otpočelo je snimanje filma »Duh u močvari«. Uloga redatelja pripala je Branku Ištvančiću, rođenom Tavankućaninu, danas uposleniku HRT-a, kojemu ovaj projekt, nakon niza dokumentarnih uradaka nagrađivanih značajnim hrvatskim i stranim nagradama, predstavlja redateljski debi u domeni dugometražnog igranog filma. Riječ je ujedno i o prvom filmu za djecu, koji se nakon stanke duge dvadeset godina, snima u hrvatskoj kinematografiji.

4Film »Duh u močvari« realizira  se prema motivima istoimene knjige osječkoga pisca Ante Gardaša iz 1989. godine. Od koga je potekla ideja o ekranizaciji romana – Vas, autora knjige ili pak netkog trećeg?

Još prije nekoliko godina stari hrvatski producent Drago Zdunić, poznat po prijašnjim filmovima za djecu poput »Vlaka u snijegu«, »Vuka samotnjaka« i drugih, okupio je nas nekoliko mlađih hrvatskih redatelja s namjerom da ponovno pokrene proizvodnju hrvatskog igranog filma za djecu. Tako sam ja dobio knjigu »Duh u močvari« pisca Ante Gardaša te se odmah počeo pripremati, premda nije bilo sigurno da li će od projekta uopće nešto biti. Upoznao sam se s piscem koji je napisao prvu verziju scenarija. Godine su prolazile, interesa za filmove za djecu nije bilo, pa je pomalo sve već palo u zaborav. Počeo sam se baviti drugim projektima, a pisac Anto Gardaš je, u međuvremenu, na žalost, umro. Prošle godine sam na natječaj Ministarstva kulture prijavio novi scenarij »Kad magle stanu« pisca Josipa Mlakića, koji se smatra jednim od najboljih hrvatskih ratnih romana, a govori o sukobu Hrvata i Muslimana u ratu u Bosni. Kako sam već prijavio taj scenarij od kojeg sam puno očekivao, javio mi se Drago Zdunić s namjerom da prijavimo i »Duh u močvari«, ali s drugim producentom Ivanom Maločom iz Interfilma, jer on zbog lošeg zdravlja više nije mogao raditi na tom projektu. Prvo sam odbijao njegov prijedlog, jer mi se činilo da je scenarij »Kad magle stanu« puno značajniji i da nije dobro ići sa dva scenarija na natječaj, ali sam kasnije pristao misleći da ionako neće proći uz ovaj jači Mlakićev scenarij. 

Ali, dogodilo se, nekim čudom, da je odjedanput nekom stalo, nakon tolikih prijašnjih namjera, do realizacije hrvatskog igranog filma za djecu. Pomislio sam kako je sve to malo sumnjivo, jer je Mlakićeva priča »škakljiva« tema i da »još nije sazrelo vrijeme« za takav film u Hrvatskoj, kako je to rekao moj prvi nastavnik filma Zoltán Siflis iz Subotice nakon što je pročitao scenarij. On mi je pomagao i u pronalasku koproducenta iz Mađarske za »Duh u močvari«, ali Ministarstvo kulture nije pristalo, jer bi trebali odgoditi snimanje filma. S početka mi se nije sviđala ispolitiziranost moga projekta i pitao sam se gdje su bili prije dok je bio živ i sam pisac Gardaš, ali sam shvatio da mi je to dobra prilika da debitiram s dugometražnim igranim filmom.

4U kolikoj ste mjeri zadovoljni s novcem izdvojenim za film?

»Duh u močvari« je dobio najmanje sredstava od svih šest koji su odobreni na Ministarstvu kulture u lipnju prošle godine. Iako je naš projekt možda zahtjevniji od drugih, mi smo dobili 3 milijuna kuna, a ostalih pet projekata znatno više. Hrvatska televizija je ušla u koprodukciju s 800.000 kuna tako da u konačnoj sumi nemamo neka velika sredstva. Posebice jer film zahtijeva snimanja u prirodi na nepristupačnim terenima.

4Kažite nam nešto više o radnji filma?

Film govori o tome kako su brat i sestra, Miron i Melita, došli iz grada na zimovanje u selo Kopačevo u goste svome prijatelju Liptusu, dječaku Mađaru, te se tu priključili lokalnoj akciji lovaca i mještana da pomognu u hranjenje životinja zimi u Kopačkom ritu. Kako se jedan od Liptusovih prijatelja iz sela odvaži i požuri otići sam u noći, dogodi se da ga pronađu na pristaništu kako bunca da je na otoku vidio duha. Kasnije se ispostavi da to nije bio duh nego lovokradica kojeg, u svojoj avanturi, pronađu naši glavni junaci. U prenesenom značenju bih rekao da je to priča o tome kako klinci pronađu lopova u državi! 

  Film ima i edukativnih elemenata, jer junaci upoznaju floru i faunu Kopačkog rita koji je u Hrvatskoj proglašen parkom prirode i čuva se kao zaštićeni rezervat. 

4Na kojim lokacijama snimate?

Film se snima na lokacijama u okolici Zagreba i u selu Kopačevu blizu Osijeka, a jednim manjim dijelom i na samom području Parka prirode »Kopački rit«. Na žalost, u Kopačkom ritu se ne može snimati na svim lokacijama, jer je to područje većim dijelom još uvijek minirano. 

4Tko čini glumačku ekipu?

U izboru djece glumaca pomogla mi je Lidija Helajz iz Dječjeg kazališta u Osijeku, tako da u filmu po prvi puta igraju Robert Vaš, Ena Ikica, Marko Pavlov i Luka Buljan, a iz Zagreba djevojčica Marija Buga Šimić koja već ima iskustvo igranja u filmu. Od odraslih glume Ivo Gregurević, Dejan Aćimović, Mladen Vulić, Vlatko Dulić, Predrag Vušović, Rade Spitzmuller, Nandor Szilagyi (iz Subotice), Rada Mrkšić, Nada Gaćešić, Nela Kočiš i Ana Vilenica. 

4Koliko Vam je pruženo slobode u odabiru suradnika, počevši od glumaca, pa do tehničkog dijela ekipe?

Pravila su takva da svaki redatelj bira sebi najuže suradnike. To ovisi, naravno, o nizu uobičajenih okolnosti. Ja sam izabrao za snimatelja Branka Cahuna s kojim sam napravio puno dokumentaraca i jednu TV dramu. Ali nije bilo razumijevanja od strane producenta za njegov angažman pa sam morao odabrati drugoga. Tako da je sada snimatelj filma Silvio Jasenković. Skoro pola ekipe koju sam odabrao nije potpisalo ugovor sa producentom što mi je otežalo pripreme filma koje su trajale u prekratkom roku. Jer, da je ministarstvo pristalo na koproducenta iz Mađarske i odgodu koja je normalna u većini slučajeva imao bih više vremena za pripreme i dobio bih svu ekipu koju sam želio. Svaki redatelj u Hrvatskoj ima barem oko godinu dana vremena priprema do realizacije filma, a nas se tjeralo da u rekordnom roku u pola godine pripremimo i snimimo tako zahtjevan film. Drago mi je da sam barem uspio okupiti glumačku ekipu koju sam htio. 

4Kada i gdje se očekuje premijera?

Prva projekcija, koja će zapravo biti i velika proba, predviđena je za 15. lipnja na Festivalu djeteta u Šibeniku zbog inzistiranja Ministarstva kulture! Prava premijera, po mome mišljenju, slijedi tek nakon toga na filmskom festivalu u Puli, a potom na jesen u Zagrebu i Osijeku, početkom kino distribucije.

4Kakva su Vaša očekivanja glede uspjeha filma na tržištu? Bi li Vaše ostvarenje moglo ostvariti komercijalni uspjeh?

Igrani film za djecu je deficitaran proizvod u svijetu i velika je potražnja za tom vrstom filma. To je bio i jedan od razloga koproducenta iz Mađarske da uđe u koprodukciju. Filmovi za djecu se dobro plasiraju, čak bolje od drugih igranih filmova, pa se nadam da ćemo imati komercijalnog uspjeha. Sve, naravno, ovisi i o našim sposobnostima da film dobro plasiramo na tržište. Film pokušavam napraviti tako da bude zanimljiv ne samo djeci, nego i odraslima. U tijeku je izrada web stranica na kojima će posjetelji moći igrati igricu i pronaći ostale zanimljive sadržaje što će pomoći u privlačenju pozornosti prema filmu. Nadam se da će Hribarov uspjeh (redatelj filma »Što je muškarac bez brkova«, prim. ur.) u povratku domaće publike u kino pomoći svima nama koji računamo na isto.

4Roman »Duh u močvari« je u programu lektire za četvrti razred osnovne škole u Hrvatskoj. Kakve su vaše procjene – hoće li filmovana lektira djeci »pomoći« da zaobiđu čitanje, ili ih pak privući Gardaševom štivu?

Film će se razlikovati od knjige, jer smo izbjegavali literarnost u filmu i nastojali unijeti jedan moderni način oblikovanja filma u odnosu na prijašnje, u smislu izbjegavanja crno-bijelih odnosa. Novi scenarij nakon Gardaša napisali su s puno akcije i bržeg ritma Edi Mužina iz Rijeke i Silvio Mirošničenko Osječanin iz Zagreba. Glazbu će potpisati Dalibor Grubačević iz Koprivnice koji sklada pravu filmsku glazbu na način velikih svjetskih produkcija što će dodatno oplemeniti film. Nije bilo određeno da film mora pratiti lektiru, ali će kontekstom u čitanju i analiziranju ova dva medija, učenicima svakako pomoći. Plan je da se film prikaže u svakoj osnovnoj školi u Hrvatskoj, a nakon kino distribucije i prikazivanja filma na televiziji, na redu je i DVD distribucija. 

4Nakon niza ratnih i poratnih drama koje redovito čine veći dio nacionalnih filmskih produkcija zemalja u regiji, snimanje filma namijenjenog najmlađima čini se nekom vrstom olakša-nja. Znači  li to generalno da su došla bolja vremena?

Teško je odgovoriti na to je li pojava filma za djecu olakšanje u odnosu na teške teme iz naše stvarnosti koje su obilježile kinematografiju. I sâm sam spomenuo da želim snimati film o ratu u Bosni. Mislim da pravi ratni film još nije napravljen. Filmove su uglavnom radili redatelji koji gledatelja opterećuju teškim temama iz naše prošlosti, pa još kad to dodatno ne privlači gledatelja rezultati su katastrofalni. U Hrvatskoj je to rezultiralo nezainteresiranošću publike. Ali ako je film zabavan i govori o takvim temama, a ne opterećuje, onda će privući i gledatelja. Kao primjerice slučaj filma Vinka Brešana »Kako je počeo rat na mom otoku«. Stoga i ovaj film za djecu može nekoga podsjetiti na ovaj ili onaj film iz prošlosti, ali radimo ga tako da prije svega bude zabavan i zanimljiv.

4Djelatnici dječjih kazališta se često osjećaju inferiorno u odnosu na umjetnike iz kuća čiji su programi, uvjetno rečeno, namijenjeni odraslima. Nerijetko takav odnos kreiraju i mediji, koji više pozornosti pridaju radu drugospomenutih. Je li takva situacija slična i kada je u pitanju film? 

Ja bih rekao da je moj rad na dokumentarnom filmu bio tretiran na taj inferioran način. Igrani film je u javnosti i medijima više popularan od dokumentarnog. Bilo je mnogo najava o početku snimanja filma »Duh u močvari« što će u mnogome doprinijeti i reklami filma, ali to ne znači da ga neki mediji neće ignorirati samo zato što se radi o filmu za djecu. Ja sam iskusio ignoranciju već prilikom rada na dokumentarnom filmu pa sam poučen tim iskustvom pokrenuo izradu web stranice za ovaj film i već sada razmišljam kako ćemo pripremiti foršpan i reklamu filma.

4Hoćemo li imati prilike film vidjeti i u SiCG, makar u okviru nekog festivala?

Uvjeren sam da ćete imati priliku vidjeti film u kino distribuciji u SiCG, a nadam se da će film biti prikazan i na festivalu na Paliću.

4Koliko će Vaše veliko dokumentarističko iskustvo imati utjecaja na aktualni projekt?

Iskustvo rada na dokumentarnom filmu pomaže, jer se na taj način redateljski trenirate i autorski afirmirate, a značajno i pomažete u kreiranju autentičnih scena u igranom filmu gdje se sve unaprijed odredi što nije slučaj kod dokumentarnog filma. Jer, kako kaže francuski redatelj Jean Luc Godard »svaki dokumentarni film teži igranom, a svaki igrani dokumentarnom«…