Arhiv tekstova
U domu sibirskog tigra
U mojim ušima ovih dana žive podcasti. Ne znam koliko vam je ovaj termin blizak, ali za one koji ih manje poznaju ili se prije nikada nisu upoznali, slijedi kratko objašnjenje. Podcast je emisija u digitalnom formatu, dostupna na internetu za preuzimanje. Može biti u audio ili video formatu. Prvi se podcast pojavio davne 2003. godine, ali ovakav tip emisije prilično je mlad u našoj regiji, pa mislim da ne griješim ako kažem da su podcasti stekli popularnost na našem području tijekom prethodne godine.
Imam nekoliko podcastova koje pratim, od kojih su mi dva najdraža. I upravo me jedan od te dvojice jutros poveo na putovanje u društvo sibirskog tigra i neobičnog naroda Neneti.
Zapravo, nije čudno zašto je nekoga tko trči u šumu svakog vikenda kupila priča o prostranim šumama i evo nas sada zajedno u priči o tajgi ili euroazijskim borealnim šumama, jednoj od najrasprostranjenijih vrsta šuma u svijetu. Riječ je o formaciji dugoj oko 10.000 kilometara koja se prostire na nekoliko kontinenata. Ta je činjenica za mene već toliko velika da bi mogla zauzeti i početak i kraj cijele priče. Ali to ionako nećemo raditi. Nastavljamo. Tajga se proteže od zapadne Skandinavije, duž cijele sjeverne Europe, sve do krajnjeg istoka Ruske Federacije, obale Tihog oceana. Pojas doseže najveću širinu u Sibiru. Naravno, najzanimljiviji dio priče je sibirski dio, gdje šume tajga sijeku neplodne močvare. Karakteristika cijelog pojasa je takva da se po obodu stabla prorjeđuju i postaju niža, da bi se na hladnom sjeveru nadovezala vegetacija tundra. Igra smjenjivanja se nastavlja na jugu, gdje su karakteristične mješovite šume, da bi istok dobio karakter travnate vegetacije stepa.
Sibirski tigar
Koliko god sam štovala medvjede, željela ih vidjeti, obožavala, ovom sam prilikom istinski obožavatelj sibirskog tigra, najveće mačke na svijetu koja živi u tajgi. Zbog pretjeranog lova u prošlosti, ova mačka, koja može težiti i do 400 kilograma, izuzetno je ugrožena vrsta. Međutim, ona je i dalje najbolji lovac na svijetu, što ovom grabežljivcu daje još veću veličanstvenost. Ipak, bez obzira na to koliko je sjajan lovac, nije usamljen u tim veličanstvenim prostranstvima. Kako ovdje opstaju samo najupornije i najjače životinje, među kojima su zaštitni znak tajga sable i euroazijski smeđi medvjed. Moguće je sresti jelene, divlje koze, svinje, risove... Od ptica tu su tetrijeb i sibirski djetlić. Zanimljiva i vrlo prilagodljiva životinja koja je ovdje uspjela preživjeti je izjelica, a ovo zanimljivo ime sigurno je povezano s prehranom jer jede sve: od bobica, jaja, ptice i leminge do velikih sobova. Želja za preživljavanjem ovdje je učinila svoje.
Narodi iz tajgi
Nenet su drevni narodi tajge koji naseljavaju sjeverni dio borealnih šuma i tundre u Sibiru, a ima ih oko 10.000. Ovo je čisti oblik ljudskog života i prirode. Apsolutno su upućeni na sobove koje uzgajaju. Koriste se za hranu, prijevoz, odjeću i alate. Ovo je potpuni sklad čovjeka i prirode koji u posljednje vrijeme ulazi u krizu, jer se ovaj drevni narod bori održati tradicionalni način života zbog velikog interesa suvremenog čovjeka da miješa svoje prste u tajgi u kojoj živi ovaj narod. Nadam se da neće uspjeti i da će ih uspjeti obraniti ovi ljudi koji s prirodom brane sklad i mir.
U dočaravanju priče o sibirskoj divljini, o zaboravljenim nomadima, ne mogu odoljeti da ne spomenem film Akire Kurosawe Dersu uzala. Riječ je o epskom djelu, filmu o prijateljstvu i čovječnosti, koji oživljava pustolovine opisane u istoimenoj knjizi ruskog vojnika i istraživača Vladimira Arsenjeva, koji je u vrijeme putovanja tada još nepoznatog područja ruskog dalekog istoka susreo lovca lutalicu Dersu Uzalu, koji postaje vodič ekspedicije i prijatelj kapetana Arsenjeva.
Ako vas je cijela priča i malo zainteresirala, a ne namjeravate posjetiti sibirske šume, svakako pogledajte ovu dirljivu priču o prijateljstvu s usamljenim sibirskim lovcem, protkanu kroz vizualnu poemu posvećenu veličanstvenim prostranstvima netaknute prirode.
Gorana Koporan
