Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Turski ključ europskoga straha

Da nam na najrazličitijim mjestima brane snimanje kamerama, pa čak i fotografiranje najobičnijim »idiotima«, navikli smo. Od Buenos Airesa do Kopenha-gena i Canberre, mi novinari uvijek smo na suprotnoj strani u »prirodnom ringu« s raznoraznim »sigurnjacima«, njihovim zabrinutim pogledima i znakovitim mahanjem njihovih prstiju. Ništa drukčije nije bilo ni prošloga tjedna u Bruxellesu. Jedino je već na pozivu bilo naznačeno »No cameras allowed« (kamere nisu dopuštene). Iako na seminaru u mojoj, hrvatskoj skupini, nisu bili samo novinari već i sveučilišni profesori, te predstavnici nevladinih organizacija. Sve drugo je jednako. Putovnica na ulazu, bedž s imenom, rentgen kontrola, pretres torbi, metal - detektor. Da, i na vrhu čelične ograde je bodljikava žica što u današnje vrijeme nije baš uobičajena pojava. Kad se prođe žica i ograda, dobro poznati kadar: dvostruka brončana NATO-ova četverokraka zvijezda na okruglom zelenom travnjaku. Iza nje - nizovi niskih zgrada, neke od tipične sjevernjačke tamnosmeđe opeke, neke od betona, svaka pojedinačno još ograđena dvometarskom čeličnom ogradom... Bruxelles, kažu, nije naročito hladan grad. Kiša skoro neprekidno rominja. Njegovi stanovnici već su zaboravili kako izgleda sunce. Neki od »stanovnika« ovoga golemog kompleksa i kako izgleda dnevno svjetlo...Domaćini su moju skupinu nazvali »Croatian Opinion Formers«. Na ulazu u svaku zgradu obješena je ploča s oznakom stupnja sigurnosne pripravnosti. Stoji: »Bravo«! Budući je već iz akcijskih filmova poznat niz »alpha«, »alpha plus«, »bravo«, »charlie«, »delta«, - jasno je kako ova kišna zima nije obično, mirno, dosadno doba.
Irak. Može li itko ovdje misliti na nešto drugo u vremenu u kojem živimo - mislio sam slušajući predavače kojima to i nije bila glavna tema? »NATO ima obvezu braniti Tursku«, »Moramo održavati jedinstvo NATO-a«, »Znakovita je izjava Njemačke da i ona ozbiljno shvaća svoju obvezu (obrane članice po Članku 5. Povelje NATO-a, - Tursku)«, »ne vjerujem da će se NATO uključiti u taj sukob (s Irakom), ako ga bude, mislim da će to biti ad hoc koalicija kakvih je već bilo«… Sve su ovo rečenice predavača, jednog od najviših dužnosnika NATO-a, jednoga od 15 predavača. Na žalost, izgovorene su »off the record«, što znači - mogu se citirati, ali bez navođenja imena onoga tko ih je rekao.
Prije dvanaest godina, u Prvom zaljevskom ratu, doista je postojao bjelodani razlog za vojnu intervenciju. Irak je osvojio Kuvajt. Zapadna koalicija ga je oslobodila temeljem Članka 7. Povelje UN-a. Danas, Amerika se plaši da prijeteće oružje, kemijsko, biološko, možda i nuklearno ne dospije u ruke čovjeka poput Muhameda Ate koji je svoj i život tisuća nevinih civila okončao u ruševinama Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku 11. rujna 2001. No, gdje su sve te kemijske granate, strašni biološki otrovi, spojevi za proizvodnju nuklearne bombe? Koliko god se stotinjak inspektora UNMOVIC-a i IAEA u iračkoj prašini trudilo pronaći ih, a doista se trude, to im ne polazi za rukom. Svejedno, Washington grmi o tome da se Irak mora razoružati, pružiti dokaze o svojoj nevinosti... Kazneno pravo počiva na ideji o obvezi Optužbe da predoči dokaze o krivnji kako bi se uopće pristupilo Sudu i suđenju, a ne Obrane da predoči dokaze o nevinosti kako bi se izbjegla kazna. I to bez suđenja, ili možda tek po kratkom postupku. U pitanju je možda i stotinu tisuća života! Ljudskih. 
I tu je osnova moralnog rasapa Europe i Amerike. Europa ne želi sudjelovati u nečemu što može voditi potpunom nestanku međunarodnoga prava, nečemu što negira temeljne vrijednosti na kojima su sazdane demokracije od Atene do Osla. Amerika se jednostavno plaši terorizma, a o međunarodnoj pravdi i pravu, ranjena Jedanaestim rujnom, nije u stanju razmišljati...
Zato »veoma visoki dužnosnik« NATO-a priča o »obvezi obrane Turske«. Turska je ključ za eventualno uvlačenje europskoga NATO-a u novi Zaljevski rat. Bude li rata, irački Kurdi na sjeveru nadaju se slobodi. Kao i irački Šiiti na jugu. Nestane li jakoga Saddama Huseina i njegova Iraka - mijenja se politička karta. To turski Kurdi, nastanjeni uz granicu s Irakom, vjerojatno neće promatrati uz program CNN-a. Mogući nemiri unutar turskog teritorija mogli bi se kako-tako smatrati napadom na Tursku, članicu NATO-a. A napad na bilo koju zemlju-članicu, prema poglavlju 5. Povelje NATO-a, smatra se napadom na cijeli Sjevernoatlantski savez i obvezuje sve druge na zajedničku obranu. Tako je ključ mira ili rata od Mađarske do Portugala u rukama - turskih Kurda. No, europskome dijelu NATO-a turski ključ je najelegantnije rješenje za »odrađivanje« nekog pozadinskog ratnog posla na »mala vrata«. Pitanje je hoće li se ta vrata i otvoriti.
Bilo bi lijepo da bubnjevi rata utihnu prije prvoga metka. I da u sjećanju ostane samo jeka. A kemijske bombe, biološki otrovi i spore, nuklearni spojevi, ako ih i ima gdje ih ne bi smjelo biti, zacijelo se mogu uništiti i bez prolijevanja krvi. I nafte.
  • Betoven maraton
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay