Arhiv tekstova
Varijabilna zaštita
Počekom devedesetih godina (1991.), odlukom Skupštine APV (Sl. list APV 25/91) kao »nepokretno kulturno dobro od velikog značaja prostorno kulturno-istorijska celina«, među ostalima, pod rednim brojem 28. proglašena je »gradska jezgra Subotice«. Zaštićeni centar je skoro kvadratnog oblika kog graniče ulice: Zmaj Jovina, Trg Sinagoge i u produžetku Žarka Zrenjanina do Karađorđevog puta, zatim prati ovaj put do Laze Mamužića, ovom ulicom do Somborskog puta, pa nastavlja Romanijskom (danas biskupa Lajče Budanovića). U ovoj ulici bila je predviđena izgradnja autobusnog kolodvora, tu se granica lomi i nastavlja Ulicom Maksima Gorkog, kod podvožnjaka za Palić ponovo se lomi skoro pravokutno i nastavlja se u pravcu prvog kolosijeka pruge za Budimpeštu, obuhvaća i željeznički kolodvor. Shodno tadašnjim početnim propisima, građevinsku dozvolu za gradnju u zaštićenoj zoni izdavao je Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture. Ovo je predstavljalo problem za projektante, urbaniste. Kasnije je Pokrajina dio poslova kod manje važnih objekata prepustila subotičkim zavodima: Urbanističkom i Međuopćinskom za zaštitu spomenika kulture. Njihove planove je prihvaćala i ozakonjivala Skupština općine Subotica. Tih godina oživjela je privatna inicijativa. Iz raznih razloga u Subotici je počela izgradnja u užem centru grada. Ulagačima je najinteresatnija ulica bila Petra Drapšina (Gomboški sokak). Privatne stambene kuće su pretvarane uglavnom u ugostiteljske objekte. Jedan za drugim otvarani su kafići, restorani i ulica je postala »boemska«. Za dozvolu pretvaranja prozora u ulazna vrata investitori su plaćali velike iznose za »projekt zaštite« i za »urbanističku dozvolu«. Pritisak investitora je bio sve veći, jer su relativno jeftino mogli otkupiti stare kuće, čiji su vlasnici umrli ili se odselili iz grada. Bilo je potrebno izraditi generalni plan gradnje u centru.
Prvi planski dokument
Generalni plan nazvan »Subotica – Palić do 2020. godine«, iako je izrađen početkom novog milenija, usvojen je tek 2006. godine. Budući da sam onda bio glavni arhitekt grada, ustanovio sam da se s usvajanjem ovog dokumenta odugovlačilo, prije svega iz spekulativnih razloga, da bi pojedini »investitori«, znajući za plan, mogli lakše doći do vrijednih placeva u centru. Ovaj planski dokument je sadržao i »Zonu urbanističke zaštite povijesne jezgre Subotice«. Za potrebe zaštite objekata MZZSK je izradio i kategorizaciju objekata. Od izuzetnog kulturnog značaja su Gradska kuća i Sinagoga do objekata neprimjerenih ambijentu. Druga karakteristika plana bila je da je za skoro 50% smanjena površina zaštićene zone, ovo su nazvali »prijedlog nove kategorizacije«. Npr. izuzeti su željeznički kolodvor i trg ispred njega, Higijenski zavod do Ulice Vase Stajića. Kasnije su u ovoj ulici porušene prve dvije secesijske kuće, da bi tamo nikle četverokatnice. Slično je urađeno u paralelnom Vujićevom sokaku. U ovom dijelu planirala se izgradnja jedne katne javne garaže. Ovaj »novi centar« je podijeljen u tri zone: Centar I., II. i III. Za zonu Centar I. izrađen je Plan detaljne regulacije, broj U-235/2006. Javni uvid i rasprava bila je održana u periodu od 26. 11. do 26. 12. 2007. Tada sam, nekoliko mjeseci ranije, dao ostavku na položaj glavnog arhitekta iz dva razloga: zbog Kazališta i ovog tzv. detaljnog plana. Budući da sam dobro znao plan, dao sam i službenu primjedbu Komisiji za planove (općinski djelovodni broj: II.-02/353/33 20. 26. prosinca 2007.). Plan je usvojen.
Povijest se ponavlja često kao farsa
Trenutno traje javni uvid do 9. ožujka, u detaljni plan regulacija zone Centar II. (DP-CII). Moram reći da dio ove zone vrlo dobro poznajem, jer sam s dva kolege 1985. radio plan u tri varijante, nazvan »dvorišta Strossmayerove ulice«. Naručitelj je bio Savjet za razvoj grada. U okviru ovog plana postavili smo izložbu slika o stanju u dvorištima, prikazali smo naša rješenja i održana je i javna rasprava, što je u to doba bila novina prilikom urbanističkog planiranja. Centar tada još nije bio pod zaštitom. Na sadašnji DP-CII imam slične primjedbe kao prije 14 godina. Uopće nije promijenjena valorizacija objekata, te je 50% objekata proglašeno »neprimjereno ambijentu«, koji se mogu rušiti i na tim lokacijama mogu se graditi višekatni objekti. Tvorci plana kao da nisu čuli za, u svijetu rasprostranjen pojam, »građenje u kontekstu«. Kao prilog ovome dajem jedno rješenje iz strogo zaštićenog centra Pečuha. Po sličnom principu MZZSK trebao je izraditi, za svaki pojedinačni objekt u zoni, detaljne uvjete zaštite: što se na njima može mijenjati, je li dozvoljena izgradja potkrovlja, mijenjanje otvora na fasadi itd. Primjera radi, to nije urađeno za zgrade u Ulici Matije Gupca i dijelu Gomboškog sokaka nego se ruše postojeće zgrade. Da postoje ovakvi uvjeti, razni ulagači imali bi manje prilike vršiti pritisak na institucije, bez obzira na trenutačnu gradsku vlast. Primjedbi imam još bezbroj, ali to ću pismeno proslijediti nadležnima. Moja generalna primjedba je: ovaj plan je nedorečen, nije pravljen po suvremenim principima i treba ga vratiti na temeljitu doradu, naročito dio »neprimjerenih«, kao i katnost budućih novih građevina.
