Arhiv tekstova

Skromno, al’ ponosno

»Prelo sićanja je samo po sebi jedinstveno, jer su svi sudionici ovoga prela obučeni u svečanu zimsku bunjevačku nošnju, a ove godine je jedinstveno i po tome što je održano«, rekao je  predsjednik Katoličkog društva Ivan Antunović vlč. dr. Ivica Ivanković Radak okupljenima na ovome prelu. 
Jedanaesto Prelo sićanja održano je 14. veljače, no ne kao prijašnjih godina. Znatno manji broj sudionika i pridržavanje epidemioloških mjera bile su jedina mogućnost kako se kontinuitet ne bi prekinuo.

Uspjeli smo zadržati kontinuitet 

Okupljanje sudionika ovoga prela bilo je i ove godine kod spomenika Presvetog Trojstva u središtu Subotice, dok se nekolicina sudionika uputila direktno na večernju svetu misu koja je služena u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske. Misno slavlje je predvodio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić uz koncelebraciju vlč. Ivice Ivankovića Radaka. 
U prigodnoj propovijedi mons. Beretić se, osvrnuvši se na evanđelje u kom se Isus dotiče gubavca, spomenuo povijesti svjetskih epidemija koje su poharale svijet. Također, spomenuo se i sv. Valentina, skromnog svećenika koji je u Rimu 14. veljače 269. godine podnio mučeničku smrt, te je  pozvao vjernike da se nakon ovoga pokladnog vremena, već na Pepelnicu, izmire s Bogom, te tako imaju bolju i plodonosniju korizmu. 
Kao i ranijih godina, jedini uvjet sudjelovanja na ovome prelu jest biti u zimskoj narodnoj nošnji. 
»Ove godine je sve drugačije, sve je prilagođeno epidemiološkim mjerama. Naviknuli smo da nas na Prelu sićanja iz godine u godinu ima sve više, a ove smo morali poštivati aktualne epidemiološke mjere, te je znatno manji broj ljudi prisutan. Nismo slali pozivnice niti smo angažirali kulturno-umjetnička društva, udruge ili obitelji koje brižno čuvaju našu nošnju. Ljudi koji imaju vlastitu nošnju su se okupili kako bi sačuvali kontinuitet, na što smo osobito ponosni. Vjerujem kako će već nagodinu Prelo sićanja biti onako kako je i zamišljeno«, kaže Ivan Piuković, koji je svake godine zadužen za animiranje ljudi i organizaciju Prela sićanja. 
U svom kratkom obraćanju vlč. Ivanković Radak je spomenuo smisao prela, prenijevši riječi katedralnog župnika koji je pojasnio kako je smisao i ovoga prela družiti se, susresti i proveseliti se prije početka korizme na nama jedinstven, dostojanstven način. Nazočnima se kratko obratio i predsjednik HKC-a Bunjevačko kolo Lazar Cvijin rekavši: 
»Želim zahvaliti što se sićate, ili još bolje: što pamtite. To je važno za sve zajednice, a osobito za našu. Sačuvati tko smo i što smo, pa makar i u ovakvim uvjetima«.
I ovogodišnje Prelo sićanja organizirali su združenim snagama KD Ivan Antunović i HKC Bunjevačko kolo, a osim velikog broja sudionika izostali su i tamburaši, igra (ples), kartanje, pisma... 
Prelu su prisustvovali i predstavnici Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici: konzul Hrvoje Vuković i konzul savjetnik Ivan Rukavina, koji su također na sebi imali dio bunjevačke nošnje. 

Želimo biti dio ove priče 

Među ovogodišnjim sudionicima Prela sićanja bilo je i onih koji su do sada bili na svih jedanaest prela, ali i onih kojima je ovo, pomalo neobično prelo, bilo prvo ili drugo. »Imala sam priliku već jednom sudjelovati na ovome prelu, te mi je ovo druga godina. Drago mi je da se i mi mladi možemo uključiti u ovakva prela, te da i na ovaj način možemo učiti o našim korijenima i običajima. Kao i prvi puta, tako sam i sada došla sa skupinom mladih, koji su se također obukli u našu nošnju. Ovo je zaista poseban način da se živi sve ono što smo slušali od naših starih, ne samo od majke i dide, nego i naših roditelja koji su jednako tako bili dio očuvanja tradicije«, kaže Regina Dulić, koja nam je rekla kako ih je ove godine sve okupio prošlogodišnji, još uvijek aktualni bandaš Dužijance 2020. Josip Šarčević. »Bandašica nije mogla doći, pa sam onda pitao nekoliko prijatelja da dođu kako bi imao društvo s obzirom na to da mi je ovo prvo Prelo sićanja. Mladi su rado prihvatili, obukli se i došli. Drago nam je da smo mogli sudjelovati na ovome prelu, istina uz brojna ograničenja, ali nama je i ovako lijepo.« Pitali smo ga i je li im teško biti u nošnji, na što je on odgovorio: »Rekao bih da su svi ljudi ovdje došli svojom voljom, što bi značilo da to i vole, a nama mladima je posebna radost da možemo biti dio ove priče.«
Ž. V.