Arhiv tekstova
Gradišćanski Hrvati u Austriji
»Pred otprilike 500 ljet je počelo naseljavanje hrvatskih seljačkih obitelji u tadašnjoj Zapadnoj Ugarskoj, dakle u današnjem Gradišću i granični prostori u Madjarskoj i Slovačkoj, ali i po Dolnjoj Austriji sve do Južne Moravske u današnjoj Češkoj Republiki. Naseljavane od vlastelinov i veleposjednikov, su se ove hrvatske seljačke obitelji skrbile za plodna polja i izgradnju poljoprivrednih strukturov na ovom području sjevero- i jugoistočno od Beča, ko je bilo onda zbog različnih graničnih svadjov i sukobov, kao i betegov dost slabo naseljeno«, navodi se na stranicama Hrvatskog kulturnog centra u Beču, o povijesti ove hrvatske nacionalne manjine u tekstu napisanim gradišćanskohrvatskim govorom.
Jezik kojim govore nije jedina specifičnost gradišćanskih Hrvata. Specifični su i po tome što žive u tri države – u austrijskoj pokrajini Gradišće (Burgenland), na susjednim područjima zapadne Mađarske i južne Slovačke (okolica Bratislave). Naziv Gradišće hrvatski je prijevod imena austrijske pokrajine Burgenland, osnovane 1921. Otada u literaturu, a potom i u svakidašnji govor, ulazi i etnonim gradišćanski Hrvati.
Zbog asimilacije i iseljavanja njihov se broj postupno smanjuje, a prema podatcima crkvenih i kulturnih institucija u Gradišću ih ima oko 35.000 a u Beču oko 15.000. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine 19.374 stanovnika se izjasnilo da im je materinski jezik gradišćanskohrvatski. Očuvana su brojna hrvatska naselja od kojih su najveća: Željezno (Eisenstadt), Gornja Pulja (Oberpullendorf) i Borta (Oberwart).
Otvaranjem granica i padom Željeznog zastora 1989. te pristupom Europskoj uniji Slovačke, Češke i Mađarske 2004. godine otvorile su se nove mogućnosti za prekograničnu suradnju, čemu je pristup Hrvatske 2013. još dodao nove perspektive.
Gradišćanskohrvatski govor
Gradišćanskohrvatskim govorom Hrvati koji žive u Gradišću i danas govore, pišu, objavljuju članke u medijima i obrazuju djecu, a priznat je i kao liturgijski jezik. Tako na primjer Hrvatske novine pišu na gradišćanskohrvatskom govoru, isto tako i portal Novi glas i crkvene novine Glasnik. S tim u vezi, nadzornica iz Obrazovne direkcije za Gradišće, magistra Karin Vukman-Artner kaže:
»U Gradišću se moru sva dica, koja imaju interes, najaviti za obrazovanje u hrvatskom jeziku. U ovoj školskoj godini se uču oko 2.500 školari hrvatski jezik (u osnovni i sridnji škola gradišćanskohrvatski, a u viši škola standardni jezik).«
Vukman-Artner objašnjava kako po članku 7. br. 2 Državnoga ugovora imaju »gradišćanski Hrvati pravo na elementarnu nastavu na materinskom jeziku i na razmjeran broj vlašćih sridnjih škol«. Točnije, odredbe sadržava Manjinski školski zakon za Gradišće od 1994. godine.
»Ne postoju nikakove odredbe o maninjskom školstvu za Beč, kade živi i djela bitan dio hrvatske narodne grupe«, kaže ona.
Odgovarajući na pitanje kako je organizirano obrazovanje na hrvatskom jeziku i koji su najveći izazovi i problemi, Vukman-Artner odgovara:
»Imamo pojedine dvojezične (manjinske) škole (osnovne, sridnje i više škole) u koji je hrvatski jezik uz nimški jezik nastave. U svih drugi jednojezični škola se more najaviti za hrvatski jezik kao obavezni predmet ili slobodni predmet ili neobavezna vježba. Najveći izazovi su padanje jezične kompetencije dice iz narodne grupe i dosljedno jezično obrazovanje u praksi (hrvatski jezik od vrtića do mature).«
Na području Austrije postoji dvojezična osnovna škola u Velikom Borištofu, kao i gimnazija u Borti, dok se nastava hrvatskog jezika provodi u gimnazijama u Gornjoj Pulji i Željeznom.
Od akademske godine 2017./18. na Pedagoškoj visokoj školi Gradišće u Željeznom može se studirati hrvatski jezik.
Hrvatski kulturno-dokumentacijski centar tiska školske knjige za potrebe hrvatskih dvojezičnih škola u Gradišću.
Manjinska prava
Manjinska prava su Hrvatima u Gradišću zajamčena Austrijskim državnim ugovorom iz 1955. godine koji je u čl. 7 osigurao upotrebu hrvatskog jezika u školstvu, sudstvu i javnoj upravi.
God. 1960. osnovana je samostalna biskupija Železno-Eisenstadt, a 1972. je osnovan Komitet za prava gradišćanskih Hrvata.
Donošenjem Zakona o narodnim manjinama 1976., kojim je Hrvatima priznat status nacionalne manjine, Austrija je ograničila upotrebu hrvatskoga jezika u javnome životu. Kada je 1987. ustavnom tužbom bio ukinut dio toga zakona i hrvatski jezik je uveden kao službeni u 6 od 7 kotara Gradišća pred upravnim tijelima te na sudu. Hrvatski jezik se koristi u institucijama hrvatske manjinske zajednice i njihovom međusobnom komuniciranju te na hrvatskim radio i TV emisijama.
Od 1993. hrvatske organizacije šalju zastupnike u Savjet za nacionalne manjine austrijske vlade.
Zastupljeni su u zemaljskom parlamentu Gradišće i isključivo u ovoj saveznoj pokrajini mogu ostvarivati svoja manjinska prava.
Udruge, društva, mediji
Gradišćanski Hrvati se okupljaju i institucionalno djeluju kroz 50-tak društava, kao što su Djelatna zajednica hrvatskih komunalnih političarov, Društvo za obrazovanje Gradišćanskih Hrvatov, Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću, Hrvatsko štamparsko društvo (koje je nakladnik Hrvatskih novina), Hrvatski kulturni i dokumentarni centar, Kulturna zadruga, Panonski institut, Prezidij socijalističkih mandatarov hrvatskih i mišanojezičnih općina, Tamburaška muzička škola jug (Pinkovac, Bandol, Čemba, itd.), Hrvatska narodna visoka škola, Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov, Hrvatsko gradišćansko kulturno društvo, Hrvatski centar i Hrvatski akademski klub (koji je osnivač prvog online informativnog portala hrvatske manjine u Austriji Novi glas).
Sudjelovanje u odlučivanju i financiranje
Savjet gradišćanskohrvatske manjine u Austriji je savjetodavno tijelo I, kako piše Novi glas, o Savjetu se uglavnom čuje u vezi sa subvencijama koje daje austrijska vlada, odnosno kada različite udruge kulture (društva) upućuju svoje molbe za subvencije. Prema zakonu o narodnim grupama Savjet ima ulogu savjetovanja savezne austrijske vlade, zastupanja kulturnih, socijalnih i ekonomskih interesa narodne grupe, te može upućivati prijedloge za poboljšanje njihovog položaja i davati savjete i zemaljskoj (regionalnoj) vladi ako ga ona pozove.
Gradišćanski Hrvati imaju najveći Savjet (jer su i najbrojnija nacionalna manjina), koji broji 24 zastupnika. Polovicu čine odabrani predstavnici kulturnih društava, i biraju se svake četiri godine. Savjet bira predsjednika i potpredsjednika. Trenutno je dr. Stanko Horvat predsjednik (inače, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva u Gradišću).
Savjet čine tri takozvane kurije – »političku kuriju« čini 10 zastupnika uglavnom iz političkih stranaka (trenutno ima po pet zastupnika iz Socijaldemokratske stranke i pet iz Narodne stranke), »društvenu kuriju« čine zastupnici koje predlažu društva i »crkvenu kuriju« čine dva predstavnika koje je odabrala crkva ili vjerska zajednica. Međutim, konačni sastav Savjeta, piše Novi glas, ne biraju sami Hrvati već kancelar. Naime, stranke, crkva i društva nominiraju zastupnike. Prema zakonu, određena društva i udruge mogu nominirati tri osobe, a konačni sastav izabere kancelarstvo iz tih nominacija.
»Ne izaberu si Hrvati svoje zastupnike nego kancelar«, piše Novi glas, te dodaje da »Savjet nije zastupničtvo Gradišćanskih Hrvatov, nego samo savjetodavajući gremij kancelara Republike Austrije kot to zakon i predvidja«.
Velika zadaća Savjeta svake godine je dati prijedlog o podjeli subvencija. Naime, svako društvo (uključena su i mala seoska društva) ima pravo dati molbu za subvencije za svoje projekte za iduću godinu. Savjet zatim prezentira saveznoj vladi prijedloge i plan za podjelu subvencija. Ove godine će, piše Novi glas, biti zanimljivo, jer je vlada odlučila da će povisiti subvencije za narodne grupe. Hrvatske novine pišu i detaljnije o odlučivanju o raspodjeli sredstava za hrvatsku nacionalnu manjinu koja će ove godine biti uvećana za 30 do 40 posto. Savjet je odlučio da se sredstva dodijele Hrvatskim novinama, jer je njihov opstanak bio upitan, te će se proračun ovog medija povećati od sadašnjih 145.000 na oko 300.000 eura. Dosadašnju svotu savezne subvencije od 1.110.000 eura koju su imali na raspolaganju je aktualna Savezna vlada povisila na 1.450.000 eura, pišu Hrvatske novine.
Ova se svota dijeli po društvima, kojih ima 50-tak, pa će na primjer tamburaška društva dobiti po 4.000 eura, a zborovi 2.000 eura, rekao je predsjednik Savjeta Stanko Horvat za Hrvatsku redakciju ORF-a Gradišće. Iznimke postoje kod obilježavanja jubileja u kojem slučaju će subvencije biti više. Također će se za obilježavanje 100. obljetnice Gradišća osigurati 100.000 eura.
Zanimljivost financiranja društava i medija u Austriji su i takozvane žive subvencije. Naime, neka društva i organizacije su imale zaposlene ljude koji su bili plaćeni iz proračuna Savezne ili Zemaljske vlade. Ali njihovim umirovljenjem stari sustav »živih subvencija« polako nestaje, pa se postavlja pitanje daljeg financiranja pojedinih radnih mjesta. Za »nastavljanje« živih subvencija će stoga biti rezervirano 145.000 eura, najavio je predsjednik Savjeta Stanko Horvat.
Velika uloga Katoličke crkve
Svećenici i redovnici Katoličke crkve bili su prvi i najznamenitiji pisci i kulturni pokretači i osnivači društava među gradišćanskim Hrvatima. Od 1946. godine izlaze hrvatske crkvene novine Glasnik.
Željezanska biskupija je uspostavljena 1960. od kada je počela intenzivna dob izgradnje i razvitka, odnosno institucionaliziranja dušobrižništva kod gradišćanskih Hrvata, piše Glasnik. Godine 1979. uspostavljena je hrvatska sekcija u pastoralnom uredu u Željeznom.
Papa Benedikt XVI. je 2010. imenovao gradišćanskohrvatskoga svećenika i onda generalnoga tajnika Austrijanske biškupske konferencije, ravnatelja Hrvatske sekcije i urednika Glasnika mag. dr. Egidija Živkovića trećim željezanskim biškupom. Hrvatski vikarijat je osnovan 1. listopada 2019.
Biskup dr. Živković pokrenuo je 2018. osnivanje Međunarodne udruge Gradišćanskih Hrvata Gradišćansko društvo Hrvat S.A.M. (Slovačka-Austrija-Madjarska) koje, kako piše u Statutu »namjerava unapredjivanje i daljnje razvijanje gradišćansko-hrvatskoga identiteta, kulture i jezika pod skupnim europskim krovom s posebnim težišćem nadgranične suradnje Gradišćanskih Hrvatov, uz osebujno gajenje odnosov i vezov s zemljom porijekla Hrvatskom kot i s državom Bosna i Hercegovina s nje hrvatskom narodnom grupom.«
Biskup dr. Živković se skrbi za »njemu izručeni gradišćansko-hrvatski narod, iz koga i potiče. O tom svidoči utemeljenje novoga hrvatskoga dekanata Trajštof na sjeveru Gradišća 2020.«, piše Glasnik, koji od ovoga mjeseca ima i svoj web portal.
Jasminka Dulić
