Arhiv tekstova

Podsjetnik iz slijepih ulica

Danas se izraz »slijepa ulica« (pa i »ćorsokak«) češće koristi u opisu neke situacije, osobne, društvene, političke i(li) materijalne nego što se izgovara u autentičnom značenju, kojim se označava ulica s ulazom iz jednog smjera, bez prohodnosti puta na drugom kraju ulice. Urbanizacija naselja i gradnja u geometrijski pravilnim uličnim linijama u novim ulicama osigurava promet bez prepreka, te slijepih ulica više nema u dijelovima grada nastalim u posljednjem stoljeću. Ipak, još uvijek postoje, i to u starijim gradskim kvartovima, pa ih ima kraj Somborskog puta, u Gatu, Keru, kraj nekadašnje Mlake i u okolici Dudove šume. One postoje u istim trasama kao što su bile postavljene i prije stotinu godina, što se vidi na isječku karte Subotice iz 1921. godine. Dio karte napravljene točno prije jednog stoljeća prikazuje područje u okolici Dudove šume, na kojem je prije šest desetljeća nastala Aleja maršala Tita, a izgradnjom višekatnica nestale su tadašnje stare ulice, uključujući i onu koja je i svojim imenom opisivala autentično stanje, tj. zvala se Slijepa.
Dio grada od Aleje ka pruzi ostao je i danas naselje prizemnih kuća s nepromijenjenim uličnim trasama, u koje je neprimjereno »ugrađeno« nekoliko višekatnica, sada okruženih klasičnim prizemnim obiteljskim kućama, vjerojatno zbog plana o promjeni lika ovog dijela Subotice u budućnosti. Na staroj karti Subotice, od prije stotinu godina, upravo ovaj dio grada ima više slijepih ulica, iz neobjašnjivih razloga. Možda su se ovdje nekada davno kuće nizale po onome što danas zovemo »divlja gradnja«, tj. kako se tko snašao na svojoj skromnoj parceli (vinogradu, voćnjaku), pa su se i ulice tome prilagođavale. Te slijepe ulice i danas postoje po trasama obilježenim na karti iz 1921. godine.
U njima se danas živi mirnije nego u okolici. Dok svim ostalim ulicama jure automobili, u slijepim ulicama nema bučnog prometa; postoje i podsjećaju na ono staro vrijeme u kome su nastale, kada se i živjelo i prometovalo sporije i tiše.