Arhiv tekstova

Treniramo i čekamo nastavak turnirskih natjecanja

Ne tako davno na sportskim stranicama Hrvatske riječi pisali smo o njihovom djedu Slavku Bašiću, proslavljenom judašu i sportskom pedagogu, a sada je došlo vrijeme za priču o njegovim najmlađim učenicima. Sara (rođena 2008. godine) i Aleksandar Štajnfeld (2011.) djeca su njegove kćeri Selme (svojevremeno također uspješne judašice) i odličnim rezultatima uspješno nastavljaju obiteljsku judo tradiciju. Sukladno aktualnoj situaciji glede pandemije koronavirusa naši sugovornici i dalje marljivo treniraju i s nestrpljenjem iščekuju nastavak natjecanja u svom omiljenom sportu. S obzirom na njihove mlade godine, napravili smo jedan brzometni razgovor u kome su sestra i njen mlađi brat odgovarali na ista pitanja.
Kada si se počela/o baviti judom i kako je došlo do izbora ovog sporta? 
Sara: Judom sam se počela baviti prije četiri godine, jer je moj mlađi brat Aleksandar izrazio želju za treniranjem judoa, pa sam se i ja odlučila priključiti. Svidjelo mi se i od tada treniram u judo klubu Mija&Zorka.
Aleksandar: Oduvijek su me zanimali borilački sportovi, a kako je moj djed judo trener nisam se dvoumio i odlučio sam se za judo. Počeo sam trenirati u Judo klubu Mija&Zorka, i to već traje pune četiri godine.
Prvo natjecanje?
Sara: Prvi puta sam se natjecala 2018. godine u Pančevu i osvojila brončanu medalju.
Aleksandar: Moje prvo natjecanje je bilo 2019. godine u Beogradu.
Najveći uspjeh?
Sara: Najveći sportski uspjeh mi je drugo mjesto na prvenstvu Vojvodine.
Aleksandar: Najveći dosadašnji uspjeh je zlatna medalja na prvenstvu Vojvodine što je, do sada, i najveće natjecanje na kojem sam sudjelovao. Za moju starosnu kategoriju još uvijek nema državnog prvenstva.
Najdraža pobjeda i najtužniji poraz?
Sara: Najteže mi je pao poraz u finalu vojvođanskog prvenstva, a svoju prvu pobjedu ću najduže pamtiti.
Aleksandar: Najdražu pobjedu ostvario sam prošle godine na međunarodnom turniru u Zrenjaninu kada sam osvoji pobjednički naslov. Najtužniji poraz dogodio mi se u Vršcu kada sam izgubio već u prvom turnirskom kolu.
Kakav je bio normalni način treninga prije korone?
Sara: Prije korone trenirali smo pet puta tjedno pod stručnim nadzorom našeg djeda i trenera Slavka.
A kako je to danas u uvjetima pandemije?
Aleksandar: Sada imamo treninge četiri puta tjedno uz strogo pridržavanje svih epidemioloških mjera.
Planovi za ovu godinu?
Sara: Nadam se da će nam uskoro početi natjecanja, jer nam je posljednje bilo prije šest mjeseci, ali zbilja ne znam kada će ga biti zbog ove korona situacije.
Aleksandar: Da se što prije vratim u natjecanja i budem najbolji u svojoj kategoriji.
Sportska želja za budućnost?
Sara: Željela bih ostati što dulje u ovom sportu i postizati uspjehe i na međunarodnim natjecanjima.
Aleksandar: Želim biti prvak svijeta.
D. P.