Arhiv tekstova

Mačkare u Surčinu

Ova fotografija je snimljena 10. veljače 1959. godine u Surčinu u vrijeme kada su se u tom mjestu organizirale Mačkare. Fotografija je iz obiteljskog albuma Katice Naglić. Organizatori snimanja su dvojica trgovaca koji su na fotografiji: Voja Rovajski i Voja Beatović (čuče). Ženske mačkare na slici su mlade djevojke i snaše. S lijeva na desno su Marija (Marinka) Naglić, Katica Apt, Kaja i Jelica Srdić, Zora Jutić i Marija (Maca) Majetić. Danas od svih njih s fotografije jedino su žive Jelica Srdić i Kata Apt sada Riegel, koja je 15. studenog 2020. godine napunila 80 godina. 
Vrijeme Mačkara je za župljane Surčina bilo posebno. 
»Sjećam se da su djevojke i žene bile odjevene u bluze šivane od starog platna domaće izrade na kojima su se pored rukava nalazile ukrasne plave vrpce izrađene od krep papira. Suknje su napravljene tako što su na bijelu dugu suknju našiveni karneri, također od bijelog krep papira, obrubljene vrpcom od plavog krepa od kojeg je napravljen i pojas oko struka. Ispod kragne košulje je bila vezana velika plava mašna. Na glavi su imale velike damske šešire, koji su također bili presvučeni krep papirom. Na licu su imale maske sašivene od bijele tkanine s prorezom za oči i nacrtanim obrvama. Usne su našminkale crvenim karminom. Tako maskirane u dame šetale su na dan velikih Mačkara (utorak), glavnim šorom od početka sela kroz cijeli šokački kraj. Pritom su pjevale i pričale piskutavim glasom kako ih promatrači ne bi prepoznali. Za nagradu su dobijale novac ili jaja, kako bi kokoške bolje nosile jaja. Ovo je bila originalna maska te godine, a drugih godina su mlade prepuštale mašti na volju i pravile su drugačije kostime«, kaže Katica Naglić.
Osim njih, u grupama su se tog dana kretale i grupe mladića, te mješovite grupe mačkara.
»Momci su bili odjeveni u staru odjeću i nosili su stari gunj. Na licu su nosili stare firange, a kasnije i najlon čarape s prorezima za oči i usta. Na glavi su imali prevrnute krznene šubare. Momci su zadirkivali momke i snaše na ulicama. Ponekad su ih jurili i pokušali štipati, ali umjereno. Nisu bili ‘bezobrazni’ kao u drugim selima. Mješovite grupe mačkara često su bile svadbe. Najprije krenu mlada, mladoženja, kumovi i par svatova. Ponekad su neke od mačkara nosile cegere (košare), u koje bi sakupljale ‘mito’ kao što su jaja i kolači, da poštede promatrače da ih ne diraju. Često su išli kroz cijeli katolički kraj i pravoslavni dio sve do centra Surčina«, sjeća se ona.
Nedjelja prije velikih Mačkara bila je rezervirana za najmlađe. Djeca su maskirana išla ulicom. Davnih 50-ih i 60-ih godina male mačkare su bile odjevene u stare čakšire podvezane kod gležnjeva. U njih bi nagurali slamu kako bi izgledali debeljuškasti. Curice su bile u starim maminim suknjama. Na lice bi najprije stavljali stare firange, dečki i momci krznene kape, a curice rupce ili šešire. Prema sjećanju župljana Surčina, uvijek su bile dvije grupe djece i mladih: vragolani koji sudjeluju u mačkarama i sramežljivi, koji su uglavnom bili promatrači. 
Za vrijeme mačkara, kućanice su pripremale posebnu hranu.
»Kućanice su na taj dan pravile pune vangle krafni. Za večeru se tradicionalno kuhao paprikaš sa suhim rebrima, a za salatu se posluživao kiseli kupus preliven uljem. Masniji i bolji paprikaš niste jeli. I danas osjećam ljepotu tog ukusa«, kaže župljanka Surčina Kata Božanić, prisjećajući se:
»Jeli smo što smo duže mogli, jer je sutradan Čista srijeda i post. Tog dana smo kuhali juhu od rajčice, svježi srijemski sir i krumpir ‘u gaćama’. Svaki dan se u našoj kući pripremala posebna hrana i bilo je divno uživati u toj tradiciji«, navodi Božanić.
Ova tradicija danas je ostala samo u lijepom sjećanju u Surčinu.
» Uglavnom su se muškarci oblačili u žensku garderobu, žene u mušku i onda momci kada prolaze pomisle ide lijepa cura, u stvari je to bio muškarac. Ukoliko je bilo snijega, povorka je ulicom išla sa saonicama od kuće do kuće, od crkve lijevo i desno, a potom do jedne kavane. Djevojke su svraćale u kavanu i u trgovinu gdje su bile počašćene. Zadirkivale su momke koji su ih gledali i mazale ih karminom«, prisjeća se Josip Crljen.
Mačkare su se u Surčinu organizirale sve do devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Tada su Surčinci počeli masovno odlaziti u Golubince, mjesto gdje se održala ta tradicija. Sada su ostala sjećanja, stare fotografije za podsjećanje na te lijepe dane, ali postoji volja i želja da se barem u manjem opsegu običaji Mačkara prakticiraju i u surčinskoj udruzi.
S. D.