Arhiv tekstova

Poslije duge i ozbiljne bolesti u Somboru je 7. veljače 2006. godine u 75. godini preminuo raniji predsjednik, te do sada član Upravnog i Izvršnog odbora HKUD »Vladimir Nazor« u Somboru Franjo Krajninger.

Rođen je 10. ožuljka 1931. godine u Somboru, u njegovu predgrađu poznatom po nazivu »Mali Beč«. Tu na imanju svojih predaka, oca Đuke i majke Marije rođ. Raič, za njihovo sedmero djece odvijao se skladan obiteljski život. Franjo je, kao najstarije dijete, svakako imao posebnu ulogu u odgoju i školovanju svoje mlađe braće i sestara. 

Po završetku osnovne škole svoje stručno obrazovanje usmjerio je ka metalskoj struci i stekao diplomu strojarskog tehničara. Cijeli svoj radni vijek proveo je radeći na imanju Zemljoradničke zadruge u Somboru, odakle 1995. godine, s punih 40 godina radnog staža, odlazi u zasluženu mirovinu.

Premda je u Društvo neprekidno odlazio još kao dijete jer mu je otac Đuka bio jedan od osnivača HKD »Miroljub« još 1935. godine, Franjino ozbiljnije angažiranje započinje nakon Drugoga svjetskog rata kada se uključuje u radne akcije pri izgradnji i adaptaciji novog društvenog doma. Od tada je u njemu neprekidno i veoma aktivno radio sve do posljednjih dana. Bio je član uprave od 1970. godine, potpredsjedničke dužnosti obnašao je u više mandata u ukupnom trajanju od 26 godina, a predsjedničke od 1982. do 1984. godine. Na čelu radne skupine za organiziranje žetvenih svečanosti »Dužionica« bio je više od 10 godina. Kao predsjednik Društva dva puta je sudjelovao na Festivalu podunavskih zemalja u Baji u Mađarskoj, u Koprivnici na Ivanjičkim kresovima, potom na zonskim i pokrajinskim smotrama folklora Vojvodine, te u organizaciji revije narodnih nošnji i sl. Značajna i zapažena mu je bila aktivnost u obilježavanju 50-e obljetnice Društva 1986. godine. 

U listu »Miroljub« redovito je objavljivao prigodne tekstove posebice one o zbivanjima vezanim za minule događaje i osobe značajne za povijest Društva. Njegova memoarska građa ima posebnu vrijednost – on je pravi kroničar društvenih zbivanja. Glavni je autor knjige »Somborske žetvene svečanosti« (1996.). Uvijek je rado pomagao drugima pri pisanju prigodnih tekstova. Izuzetna je bila njegova pomoć profesoru Franji Matariću pri sačinjavanju monografije KUD »Vladimir Nazor« (1986.) i dr.

Bio je angažiran i u organima Općine i mjesne zajednice, kao i radne organizacije u kojoj je djelovao. Bio je vijećnik SO Sombor, član raznih komisija i odbora, SIZ-ova u Općini i Pokrajini i sl.

Značajna mu je bila i aktivnost u župi crkve Presvetog Trojstva gdje je bio član Pastoralnog vijeća.

Zapažen je i njegov doprinos očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta i afirmacije svog naroda. Iz tih i drugih razloga od članova Društva, svojih sunarodnjaka, sugrađana i prijatelja bio je visoko cijenjen, iskreno poštovan i uvažavan. Njegove tihe i odmjerene riječi uvijek su pažljivo slušane i uvažavane. U njima nikada nije bilo ishitrenosti i nedorečenosti. Svaki mu je prijedlog bio dobro smišljen i realan. Po njegovu mišljenju najveći i najznačajniji uspjeh Društva je upravo borba za opstanak našeg naroda na ovim prostorima, te očuvanje običaja i tradicije bunjevačko-šokačkih Hrvata. Naglašavao je i značaj suradnje Društva i svakog pojedinca sa svim sunarodnjacima i sugrađanima ove sredine i njihovim kulturnim institucijama. Isticao je i činjenicu da smo na ovim prostorima oduvijek skupa živjeli, bili upućeni jedni na druge i dijelili zajedničku sudbinu.

Za sobom Franjo Krajninger ostavlja suprugu Anu, kćerke Ružicu i Marinu te unuka Ivana.