Arhiv tekstova

Svećenici u vremenu covid-krize

U međunarodnom istraživanju o odnosu svećenika prema Bogu, drugima i samome sebi u vrijeme covida-19, koje je provedeno u Italiji, Poljskoj, Hrvatskoj, Srbiji i BiH, obuhvaćena su pitanja koja se odnose na osobna proživljavanja svećenika za vrijeme različitih ograničenja, kako s osobnoga, tako i s pastoralnoga pogleda. Istraživanje »Dobrobit svećenika u vrijeme covida-19: biti u odnosu sa sobom, s drugima i s Bogom. Formativno-odgojni pristup«, u kojem je, kao dio međunarodnog tima stručnjaka, sudjelovao i prof. dr. Josip Bošnjaković s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, provedeno je u studenom i prosincu 2020. Prof. Bošnjaković je prve rezultate predstavio na Teološko-pastoralnom tjednu koji je održan u Zagrebu 26. i 27. siječnja. 
»U istraživanju je do sada sudjelovalo oko 1.100 svećenika, među kojima 312 s hrvatskog govornog područja: 212 iz Hrvatske, 54 iz BiH, 17 iz Srbije, 16 iz Italije i ostalih 12. Istraživanje je imalo četiri dijela: prvi je bio pastoralni, drugi se odnosio na skalu psihološke dobrobiti, treća je bila ljestvica samo-suosjećanja i četvrta je Santa Clara kratka skala suosjećanja«, kazao je izlagatelj. 
Prema rezultatima istraživanja, oko 70 posto svećenika se ne slaže s odlukom o zatvaranju crkava za redovita liturgijska slavlja u vrijeme covida-19. Sakramentalna služba s ljudima u vrijeme zatvorenih crkava nedostajala je 78,5 posto svećenika. Dr. Bošnjaković je taj rezultat, a predstavljeni su samo podaci koji se tiču svećenika u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, popratio komentarom da mu je jedan svećenik rekao da svećenik bez vjernika i nije baš svećenik. Oko 80 posto svećenika odvojilo je više nego uobičajeno vremena za molitvu. Oko 70 posto svećenika je istaknulo da su zahvaljujući stečenom iskustvu naučili nove načine upravljanja i organiziranja svećeničkog života koji bi im u budućnosti mogli pomoći pri suočavanju sa sličnim situacijama. 
»Odgovor na patnju i na krizu u svijetu u kojoj se nalazimo su različite nijanse ljubavi«, smatra suautor istraživanja. 
On smatra kako se, dijeleći doživljena iskustva, može dati doprinos sadašnjosti, ali i budućnosti u pogledu trajne svećeničke formacije. Dok se, s jedne strane, pokušalo otkriti značenje dobrobiti, s druge su mogući i znakovi malaksalosti, koji su očitiji u kriznim vremenima (kao što je covid-19). Crkva uvijek nastoji čitati znakove vremena pred Bogom s povjerenjem i s nadom. U isto je vrijeme pozvana raditi na pastoralnom području za dobro svih, vrjednujući tako pojedinačne sposobnosti svakoga pojedinoga svećenika. Upravo je to bio smjer ovoga istraživanja. Istraživale su se poteškoće s kojima su se na pastoralnom području susreli svećenici, potom kako su vidjeli vlastito blagostanje-dobrobit, te koliko su u isto vrijeme suosjećajni, kako prema drugima tako i prema samima sebi, svjesni kako je svećenik po svojoj službi usmjeren na druge ljude. 
»Željelo se istražiti relacijsku i pastoralnu dimenziju svećenika, njegovo planiranje i sposobnost donošenja odluka karakteriziranih vrijednostima suosjećanja i predanog poslanja koje bi trebalo biti u skladu s njegovim vlastitim mogućnostima, očekivanjima i motivacijama. Ti se izazovi uvijek iznova iščitavaju u dinamičnoj brizi za Crkvu i s Crkvom, a ponajviše u pogledu pastoralne brige za vjernike«, kaže se u sažetku ovoga istraživanja.
M. Tucakov